Da li je moj susjed Jusuf bio branitelj?

Autor: Braco Elezović

Moj bivši susjed Jusuf Sinanović je danas skromni sedamdesetogodišnji umirovljenik. Malen rastom, uvijek pogrbljen, ali koraka nenormalno dugačkog i brzog za tako malog i starijeg čovjeka. Te 1991. i 1992. godine Jusuf je bio pekar. Radio je u najvećoj i jedinoj za vrijeme rata otvorenoj dubrovačkoj pekari i svakodnevno je, bez obzira na rat, pucnjavu ili granate, odlazio na posao a ujutro se vraćao kući sa par vreća punih svježe pečenog kruha natovarenih na ionako pogrbljena leđa, koji je besplatno i nesebično dijelio svim svojim susjednima.

Bezbroj puta sam ga viđao kako pogrbljen odlazi u mrak, pa čak i onda kad nitko nije imao hrabrosti promoliti nosom iz sigurnosti podruma i skloništa. Zadržavali su ga susjedi, molili da ne ide, da ne izgubi glavu od granate. Uzalud. Na posao je odlazio čak i onda kad je bio bolestan i pod temperaturom. I ne samo on, nego svi pekari koji su tada radili u toj pekari, a pekara je bila jedan od glavnih četničkih ciljeva, često granatirana, pogađana, pa je čak nakon jednog pogotka i gorjela. No Jusufa i ostalo pekare ni to nije pokolebalo. Grad pod okupacijom je bio bez vode i struje, a hrana se djelila na kapaljku. Jedina svijetla točka je bila pekara, pa je Dubrovnik mjesecima svaki dan opskrbljivan malim ali dostatnim zalihama najukusnijeg kruha na svijetu, popularne “uske”.

Jusuf danas nije u registru branitelja jer nikad nije ni tražio taj status, a i da jest zakon mu to ne dozvoljava. Jusuf, sve da mu to zakon jednog dana i dozvoli, nikad neće ni tražiti status branitelja jer on misli da je samo radio svoj posao i ne smatra to nečim posebnim. No Jusuf je za mene veći branitelj od svih čistačica zgrada MUP-a, trubača vojnih orkestara, daktilografkinja MORH-a i ostalih „branitelja“ kojima zakon omogućava da danas imaju status branitelja i privilegije koje im taj status donosi. Jer su narod i branitelji okupiranog Dubrovnika, zahvaljujući Jusufu i njegovim kolegama pekarima, koliko toliko normalno živjeli i preživjeli rat. Narod je bio žedan, higijena je bila na minimumu, rasvjeta je bila svijeća ili petrolejka, ali gladi nije bilo. Hvala Jusufu i pekarima.

Comments are closed.