Bleiburg, ta nikad zacijeljena rana.
                                                 Eto do?ekasmo i još jednu godišnjicu najve?e tragedije Hrvatskog naroda, o kojoj se desetlje?ima nije smjelo govoriti, a i u ovoj našoj novoj Hrvatskoj državi nije se baš puno govorilo, kao da su neki koji su se popeli na vlast nastojali i dalje ne spominjati pre?esto Bleiburg, ili Križne puteve, ali ni jame, ni kosti.
slika: Vjekoslav Lujo Lasi? uz spomenik onima koji su ostali na polju. Laka im svima Hrvatska gruda!
Možda nemam prave informacije, ali eto zbilja nisam ?uo da su se oni, ovi, vaši, naši hrvatski politi?ari (?ast iznimkama!) puno potrudili da se jame otkriju, obilježe, istraže, a o nekim DNK analizama nema ni spomena. Tone kostiju nalaze se razbacane, po nekim tavanima, po jamama, po rudnicima. Da su ih barem skupili na jedno mjesto koje bih mogao zvati grobom svojih ro?enih? Predugo ?eka moja obitelj da se barem simboli?no obilježe grobovi, da se uklešu imena. U onome sustavu moj stric bio je neprijatelj, jer se borio za samostalnu Hrvatsku, a u ovome?? Kao da nikoga nije briga, a nije ni ?udo, Bleiburške žrtve ne glasaju na izborima. Živih svjedoka ve? je tako malo da ni oni nisu važni. Ono nešto potomaka nije preglasno, pa eto… malo se ode na polje, stavi vjenac, pošalje izaslanika na misu i adio do dogodine.
   Sre?om, sloboda govora postoji, pa mogu re?i što me tišti, a mogu i nastaviti objavljivati o?evu knjigu “Pakao je po?eo u Bleiburgu”. Da se nau?i ili samo ponovi lekcija povijesti. Da dirne u dušu svakoga tko zna što je patnja.
   Drugi dio knjige opisuje nastavak Križnog puta, po?etak krugova pakla u kaznionicama ex Jugoslavije. Vjerujem da moj otac nebi imao ništa protiv da je osim mojoj majci posveti i svim supatnicima koji su ovo prošli. Kao i onima koji su devedesetih tako?er osjetili zlo i muke logora i terora. Posebno njima poru?ujem: dva puta je previše, pri?ajte, neka se zna, da se nikada ne ponovi. I stanovnicima Grada, koji su osjetili život bez struje, vode, hrane, sjetite se da ste i vi bili u logoru. Sre?om, branitelji nisu dopustili “?uvarima” da vam pri?u blizu i na tome im hvala.
