Malo statistike
  Preko 15.000 posjeta u 2010 godini, sa stalnim rastom do preko 4.000 mjese?no zadnjih 3 mjeseca. Za mene je to impozantan broj posjeta, nisam se previše nadao da su blogovi ove vrste na cijeni…
  Ima još dovoljno zanimljivog materijala, iako je rezultat traganja za ratnim zapisima i slikama iz rata jako skroman.Dali ih nema, ili se ljudima neda gnjviti slanjem? Neznam, ali znam da se ?ak ni državna agencija za dokumentaciju, sa 18 zaposlenih ve? mjesecima nije javila, iako sam im ponudio sve materijale koje imam. Imaju “puno posla”?? Ili ih ovaj Grad na repu puno i ne zanima?? A tko ?e to znat… Možda su im pla?e male, pa im se i neda gnjaviti s nama “malima”. Ma ni u ratu nas njesu puno obadali, pa.. nau?ili smo se na to. Uzdamo se u se i u našega tovara.
  Ali, kad ne?e naši ho?e drugi… Nadam se da ?u mo?i objaviti da je napravljena TV serija o stradanjima Dubrovnika, od strane jedne inozemne televizije. Rade, snimaju, ?ak sam im i ja zanimljiv, pa me žele u emisiji…! Vrlo rado, kad ne?e ovi doma, onda barem nekome mogu malo pri?ati o 91 u Gradu! S mojega gledišta, jasno, a akteri ondašnje vlasti i obrane re?i ?e svoje. Meni nezaboravna scena je intervju TV CG s Perom Poljani?em, kada ga reporter pita: “pa ?iji je Dubrovnik”, Pero ispali zabezeknuto: “Pa Hrvatski…?!?!?” E to je ONO pravo! To je klju?…
N.B. Slika moje izgorene ruke moj je podsjetnik, ja NE MOGU zaboraviti! A nebih i da mogu!
