Kad se laže – nek se laže! (Bokčilo)

                                                       Sledio sam se od užasa kad sam pročito prvi pasus Bracovog osvrta… (Napokon se opet denjo brčkat nešto…!! Vrijeme je bilo, falilo je tega!) Svakako pročitajte, bilo je gadno, 12 topovnjača i nešto siće plovila iza guzice, a naprijed ni broja se nezna! I eno nekako se izvuko, skupa s očalima, ali kako – pročitajte sami! 

 ponedjeljak, travanj 12, 2010       Registar branitelja (enti put) 
 
   Sad kad je registar napokon objavljen sjetio sam se jednog ratnog događaja. Bilo je to negdje 1992. godine za vrijeme najžešćih borbi tijekom obrane Dubrovnika. Moji suborci i ja smo se našli u jako teškoj situaciji. Bili smo doslovno opkoljeni i više nismo vidjeli nikakvog izlaza iz inače bezizlazne situacije. S lijeve strane su nas napadali tenkovi, njih osam najmanje, uz potporu oko 200-tinjak bradatih pješaka naoružanih do zuba, a neki su čak i u zubima nosili bajonete. S desne strane nam je prilazio vod krvoločnih Belih orlova praćen niškim specijalcima. Naprijed je bio cijeli puk dragovoljaca iz Istočne Hercegovine, a otraga, iza naših leđa, oko dvanaest topovnjača i raznih drugih plovila, te kompletna bojna neprijateljskog mornaričkog pješaštva. E, ovo je bilo gadno i bezizlazno! Ali…
 
   Moji suborci i ja smo prebrojavali zadnje komade streljiva. Meni je ostalo sveukupno oko tri metka, a suborcu do mene četiri. Dogovorili smo se da on, pošto ima više streljiva, čuva jedan metak kojim će ubit nas obojicu da ne bismo živi pali neprijatelju u ruke. Isplanirali smo da ja stanem ispred njega a on iza mene, te da naslonimo cijev na moja prsa i da u oskudnom (oskudnom?) trenutku okinemo. Pošto se borba bližila kraju, a moji suborci i ja potrošili i zadnje komade streljiva, krenuli smo u realizaciju kolektivnog samoubojstva. I baš kad smo se, prema unaprijed razrađenom planu, postavili u samoubistvenu poziciju, odnekud iz daljine odjeknula je truba. Ispočetka tiho, a zatim sve jače i jače. Kako se zvuk bližio tako smo počeli razabirati činele, bas, tromblon, (nepoznatog kalibra) tubu, fagot, flautu i klarinet, a u jednom trenutku se začuo i zvončić. Uz usklik odobrenja svi smo skočili na noge. Znali smo, vojni orkestar iz Zagreba stiže u ispomoć. Ispred nas je neprijatelj bio u paničnom bijegu.

 Gotovo istovremeno sa lijevog boka smo primjetili grupu od oko 250 čistačica pristiglih iz svih policijskih uprava, ponajviše onih iz Labina, Pule i Opatije. Pratila ih je padobranska satnija saborskih zastupnika i vod za specijalne namjene sastavljen od ministara. Njihova odlučnost, ali i naoružanje kojim su raspolagali, dovela je neprijatelja u pat poziciju. I napad s lijevog boka je počeo posustajati. Bio je to tračak nade, no brinuo nas je desni bok i naše zaleđe. Ne lezi vraže, nismo ni pomislili na ta dva pravca napada kad smo začuli reski zvuk zviždaljke. S desnog boka je, sa palicama STOP u rukama, nadirao odred prometnih policajaca iz Umaga, Poreča i Rovinja. Zvuk zviždaljki parao je nebo i prigušivao sve slabije detonacije topničko tenkovskog napada. Desni bok je bio desetkovan a četnici su u bijegu bacali oružje, čizme, šinjele i kacige kojih se i danas može naći na padinama brda Srđ. 

    Uskoro je razbijen i napad iz našeg zaleđa. Oko 70 daktilografkinja MUP-a, barem 40 službenica sa šaltera za osobne iskaznice i putovnice, mahom iz Zagreba, vod kuhara i kuharica zgrade ministarstva obrane, vođeni pukovnikom Ćirom Blaževićem te legendarna Munchen bojna, žestokim su udarom potapali jednu po jednu topovnjaču. Osokoljeni ovakvim razvojem situacije ustali smo iz rovova i potrčali prema našim osloboditeljima. Eto taj događaj me podsjetio da su svi ovi zaslužili biti u registru hrvatskih branitelja. Tko misli da nisu taj nije prošao pakao iz kojeg su nas izvlačili ovi koji su danas u registru i potpuno su ravnopravni sa nama bijednicima i plačipizdama sa prve crte.

    Ako mi autor dozvoli primjedbu: mislim da nije pošteno da se u nabrajanju tek tako ispusti i vod saborskih zastupnika, predvođenih onim lokalnijem, koji se skalo odnekle sa Srđa?? Što jes-jes.

   I još nešto, zaboravio je spomenuti da je Omblom plovila i podmornica. Žuta, naročito!

categories Branitelji | 14/04/2010

Comments are closed.