Mladen Bevanda: O knjizi I dio
  
                                                  Odlu?io sam napraviti mali predah i umjesto nastavaka ratnog dnevnika i knjige, objaviti samo recenziju knjige “Pakao je po?eo u Bleiburgu”, iz pera gosp. Mladena Bevande. Njegov naslov “Da se ne ponovi” meni je vodilja, objašnjenje zašto ovo radim i zašto postoji ovaj blog.
DAÂ SEÂ NEÂ PONOVI
   U knjizi “PAKAO JE PO?EO U BLEIBURGU” Vjekoslava Luje Lasi?a predo?ena je jasno, živo, slikovito, pojedina?na potresna sudbina što je samo dio op?eg simbola, tragi?nog znaka u jednom razdoblju povijesti hrvatskog naroda. Ovo je drama, autenti?no svjedo?enje samog sudionika o osjetljivom i bolnom mjestu cijelog naroda. Na žalost, malo ih je ostalo da bi svjedo?ili što su sve preživjeli sprolje?a i ljeta 1945., odnosno nakon 9. svibnja – završetka Drugog svjetskog rata. U podnaslovu knjige piše: “Sje?anja hrvatskoga vojnika i zato?enika”, ali djelo je znatno više od ispovijedi, uspomene, povijesti, kronologije.
   Lasi? literarnim darom pripovijeda o vlastitim doživljajima, oživljava predodžbe i sve kazuje bez patetike, jeftinog lamenta, ili mržnje – danas toliko prisutnih elemenata u kazivanju i izvješ?ima. Å toviše, iako o?ajnik i beznadnik, proživljenik i preživljenik drži se dostojanstveno, otmjeno, odvažno, ?ak i superiorno spram surove zbilje i cinizma svojih krvnika. Stisnuo je zube, pun je neke duhovne nadmo?i i dišpeta tako svojstvenog, priro?enog ljudima njegova mentaliteta i podneblja. Ovo je zapravo i dokument i umjetni?ki oblikovano djelo, napisano po svim kriterijima i literarnog stvaranja. Može se re?i: knjiga se ne ostavlja, ne ispušta iz ruku dok se ne pro?ita, da bi odmah nakon toga nukala na pitanja, traganja. Stoga nije pretjerano re?i: ovo je gotov predložak za uzbudljivu dramu i /ili film. A prijeko je potrebno i jedno i drugo, kao što je u pravo vrijeme došla i ova knjiga.
   Bleiburg – simbol koji sugerira mnogo toga najednom – nisu mogli potisnuti iz svijesti, iz pam?enja Narodova. Pedeset je godina od tragi?nog doga?aja, masovnog stradanja Hrvata, pa je prigoda, nakon toliko godina zabrane, slobodno se i s pijetetom podsjetiti na to nesretno vrijeme. To je duboka, otvorena, živa rana što stalno pe?e, izaziva bolan osje?aj. To su dani velikog zla, velike tragedije naroda iz koje treba izvu?i pouku. Spoznati i upamtiti. Lasi?eva knjiga upravo sugerira, poti?e da se ne zaboravi. Iznosi brojna (ne)djela na vidjelo. Ne radi osvete, nego da se nikad više ne ponovi nešto sli?no. Knjiga ima i veliku edukacijsku vrijednost. Naslov je samo naoko neupitan. Pakao je odista po?eo u Bleiburgu, ali tada i na tom prostoru nije i završen. Za mnoge je hrvatske mu?enike taj dio austrijske zemlje masovna grobnica, a drugima bijaše tek po?etak, nastavak pakla, sve do u njegov deveti krug. Mnogi su na tom krvavom putu, dugom stotine kilometara, nestali – bez traga, bez obilježja. Vrijeme je da se kona?no iznese potpuna istina o Bleiburgu. Lasi? je opisao dramu svoje obitelji, vlastito iskustvo, iznio brojne pojedinosti, moralni dug istini…
 NASTAVLJA SE
