Str.118. Istraga?
   Uz naÂpoÂmeÂnu da mu to niÂsam smio naÂpraÂviÂti, BiÂli? je sa starÂješiÂnom MirÂkiÂcom neÂkuÂda izišao. Ubrzo su se vraÂtiÂli u drušÂtvu jeÂdnog omaÂnjeg, izraÂziÂto mršaÂvog, u stvaÂri izÂglaÂdnjeÂlog zaÂtvoÂreÂniÂka. ReÂ?eÂno mu je da ?e od saÂda biÂti sa mnom u ?eÂliÂji i da me moÂra dan-no? nadÂziÂraÂti kaÂko opet ne bih naÂpraÂvio kaÂkvu gluÂpost.
   KaÂda su svi izišli, u saÂmiÂci smo osÂtaÂli saÂmo moj noÂvi suÂdrug i ja. SvaÂki u svoÂme uglu soÂbe neÂpoÂvjerÂljiÂvo smo se proÂmaÂtraÂli. Tek druÂgi dan reÂkli smo jeÂdan druÂgoÂme svoÂja imeÂna. Bio je to MiÂ?o ?uÂtuk iz seÂla VojÂniÂ?i neÂdaÂleÂko ViÂtiÂne kod LjuÂbuškog. DiÂvan ?oÂvjek, graÂniÂtno ?vrst kaÂraÂkter, pošten do srži, neÂpoÂkoÂleÂbljiv, jeÂdnom riÂjeÂ?ju tvrd orah. PosÂtaÂli smo doÂbri priÂjaÂteÂlji, i to osÂtaÂli zaÂuviÂjek. UhvaÂ?en poÂsliÂje raÂta, miÂslim kao škriÂpar, bio je osuÂ?en, koÂliÂko pamÂtim, na 15 goÂdiÂna. Bio je ?est gost “staÂklaÂre” i vjeÂruÂjem da je u toÂme zdaÂnju proÂveo više od poÂloÂviÂce izÂdržaÂne kaÂzne. NažaÂlost, kao sloÂboÂdni ljuÂdi sreÂli smo se saÂmo neÂkoÂliÂko puÂta. SvaÂkom sam se suÂsreÂtu raÂdoÂvao kao da suÂsreÂ?em najÂroÂ?eÂniÂjeg. U to doÂba i on je proÂlaÂzio “duÂhoÂvne vježbe”. MaÂlo poÂmaÂlo poÂ?eÂli smo raÂzgoÂvaÂraÂti uvjeÂraÂvaÂjuÂ?i jeÂdan druÂgoÂga kaÂko smo pošteÂno reÂviÂdiÂraÂli stav, ali nam, eto, ne vjeÂruÂju. SiÂguÂran sam, meÂ?uÂtim, da je i MiÂ?o osÂtao knjiÂga tvrdo zaÂtvoÂreÂnih koÂriÂca. OboÂjiÂca smo majÂstorÂski farÂbaÂli. PuÂno poÂvjeÂreÂnje ?eÂmo tek kaÂsniÂje usposÂtaÂviÂti.
   Tri ili ?eÂtiÂri daÂna kaÂsniÂje doÂbiÂli smo poÂsjet. U našu ?eÂliÂju ušao je ofiÂcir u ?iÂnu puÂkoÂvniÂka, jeÂdan u ciÂvilÂnom odiÂjeÂlu i jeÂdna žeÂna. S njiÂma je bio i JuÂre BiÂli?. MirÂkiÂca i jeÂdan stražar doÂniÂjeÂli su maÂli stoÂli?, tri stoÂliÂce i piÂsaÂ?i stroj. Kad je sve biÂlo u soÂbi, puÂkoÂvnik ih poÂsla van skuÂpa s BiÂliÂ?em i osoÂbno za njiÂma zaÂtvoÂri vraÂta. MiÂ?o i ja staÂjaÂli smo u staÂvu poÂzor.
   Naši poÂsjeÂtiÂoci posjedaše i puÂkoÂvnik poÂ?ne posÂtaÂvljaÂti piÂtaÂnja prvo meÂni a onÂda i MiÂ?i. KaÂko se zoÂveÂmo, za što smo i koÂliÂko smo osuÂ?eÂni, od kaÂda smo u zaÂtvoÂru a poÂseÂbno u izoÂlaÂciÂji. SaÂslušaÂvši odÂgoÂvoÂre, objaÂsnio nam je da je on iz MiÂnisÂtarÂstva unuÂtarÂnjih poÂsloÂva, te da nas je došao saÂslušaÂti u svezi neÂkih doÂgaÂ?aÂnja. NjeÂgoÂvo sliÂjeÂdeÂ?e piÂtaÂnje mi je daÂlo naÂsluÂtiÂti svrhu doÂlasÂka. ZaÂniÂmao ga je raÂzlog mog poÂkušaÂja saÂmoÂubojÂstva i to tri mjeÂseÂca priÂje isÂteÂka kaÂzne. ReÂkaÂvši onoj žeÂni da moÂju izjaÂvu doÂsloÂvno zaÂpiÂsuÂje, doÂdao je da moÂgu biÂti opšiÂran koÂliÂko žeÂlim. I bio sam.
NASTAVLJA SE