Rat u Gradu

str. 74. Problemi na vidiku.

    Negdje u kolovozu na Stradunu sam susreo Savu Markovi?a, kolegu iz gimnazije u Banjoj Luci. Nisam ga vidio od 1943. godine. Te godine su on i Vladimir Dijak bili uhi?eni od strane UNS-e i kao skojevci izvedeni pred sud. Netko od njih dvojice me je predložio za svjedoka obrane. Dobio sam poziv i pred sudom izjavio da za njih mogu jam?iti jer ih veoma dobro poznam i tvrdim da ni u kojem slu?aju ne mogu biti komunisti. Mome je iskazu poklonjena vjera i oni su oslobo?eni. No zato sam ja na izlazu iz sudnice popljuvan od ustaških policajaca. Da su Savo i Vlado “ljevi?ari”, znao sam s potpunom sigurnoš?u. U istim smo školskim klupama proveli zajedno godine i znali što tko od nas misli. Me?utim, s mojim se odgojem i savješ?u nije slagalo da ja budem onaj koji ?e prvi baciti kamen. Ja sam s roditeljima, nakon partizanskog napada na Banju Luku za Novu godinu 1944., odselio. I danas još živo pamtim svaki sat ta tri paklena dana. Bilo je to moje prvo ratno i borbeno iskustvo. Zajedno s nekoliko pripadnika ustaške vojnice i rekonvalescenata iz ?uvene “Vražje divizije” (zatekli su se u gradu na oporavku) branio sam zgradu Pošte i kasnije hotel “Bosnu”. Kada smo ve? ostajali bez streljiva i bili prisiljeni povu?i se u zgradu bivše “Banovine”, stigla nam je iz pravca Oku?ana pomo?. S pristiglim snagama i dobro opskrbljeni streljivom i ru?nim bombama, u snažnom udaru za nekoliko smo sati povratili izgubljene dijelove grada nanijevši napada?ima teške gubitke od kojih se dugo nisu oporavili. Koliko se sje?am tada su s partizanima otišli i Savo i Vlado.

    Prilikom susreta na Stradunu Savo me je zagrlio i predstavio svojoj atraktivnoj supruzi. Bio je na bra?nom putovanju. Mnogo godina kasnije saznao sam da je kao informbiroovac odležao nekoliko mjeseci i ne dugo prije našeg susreta bio pušten na slobodu. Poslije desetak dana bio sam uhi?en. Istražitelj OZN-e u Banjoj Luci mi je rekao da im je Markovi? “otkrio” moje skrovište. Da li je to to?no ne znam, spominjem to tek usput. No zato je to?no da sam ja tražio da Markovi? bude svjedok moje obrane. Stvarno se je i pojavo pred sudom. Nije me optuživao, ali me nije ni branio. Njegov iskaz nije ni ušao u zapisnik. Vladu Dijaka sam šezdesetih godina nekoliko puta susreo u Sarajevu. Odao se bio alkoholu. Pravio se kao da me uop?e ne poznaje.