Bjelovar – 18
Alen Habek: Bjelovarci u Dubrovniku
Ne znam, možda sam i zaboravio, ali se ne sje?am više niti jednog doga?aja koji se tada dogodio. Mislim da nam je svaki dan bio sli?an, a tu smo bili desetak dana, sve do kraja smjene, negdje oko 15-20.07.1992. Ne sje?am se ni to?nog datuma. ?ak su mi potpuno izblijedjele slike smjene kada smo išli doma, cijelog puta. Znam samo da smo stali u Trogiru negdje na kavi kod nekoga od mojih prijatelja i nastavili put ku?i.
Došavši doma, svi smo bili sretni. I mi i naši voljeni. Moja životna specifi?nost je ta što mi se je rodio sin  30.04.1993. godine, pa vi oduzmite devet mjeseci trudno?e moje Tanje! Poslije je došla i k?er te se cijela obitelj kompletirala.
Danas smo ponosni roditelji i cijeli život je podre?en njima. Od nogometnih utakmica, tae kwon doa, rukometa, suza i tuge, smijeha i radosti, škole i prve ljubavi, muljanja sa ocjenama, izlascima, zabranama i dogovorima. Sve je to pravi život i ne želim ih optere?ivati time što smo mi prošli.
Ali neka barem malo znaju o tim PONOSNIM danima.
Koliko sam ozbiljno shvatio obavezu ?uvanja grada govori ?injenica: Â Možete li vjerovati da sam bio u Dubrovniku, a nisam bio na Stradunu!!!!
KRAJ SERIJE
Strijela 1M | Dubo 05/03/2013
