Rat u Gradu

Alen Habek: Bjelovarci u Dubrovniku

Vratili smo se u Orašac , ovaj put sa Strijelom. Takva je zapovijed. Došla mi je na pamet fantasti?na ideja: naša Strijela je borbeno oklopno vozilo koja je ujedno i amfibija. Možeš se njome voziti i kopnom i vodom. Sav oklop je zašti?en protiv nuklearnog i biološkog oružja, pa tako i voda ne može prodrijeti unutra. Na prednjoj strani vozila postoji valobran koji je u normalnoj kopnenoj vožnji spušten. Kada se uklju?i plovidba, valobran se podigne, a sa stražnje strane se pomaknu vratašca ispod kojih je prava pravcata elisa. Prije ulaska u vodu, to se sve lijepo pripremi i spreman si za plovidbu! To moramo probati, makar nitko od nas nikada nije plovio Strijelom. Teorijski smo sve znali. Samo smo htjeli da more bude mirno, jer ipak nismo htjeli toliko riskirati da nešto krene po zlu. Dogovor je pao, sutra idemo na?i plažu pogodnu za isplovljavanje ili mol gdje se ?amci sa prikolica stavljaju u vodu.

Zaspali smo. U 1 sat probudio nas je tekli? (kurir) koji je donio zapovijed da moramo natankati vozilo, jer ujutro po?inje akcija. Sada, sa ?etrdeset i ?etiri godine sam neizmjerno sretan jer nam je propala akcija „Plovidba“. Postalo mi je jasno i zašto je bila poja?ana aktivnost satelita.

Krenuli smo u 1.15. prema Vrtovima sunca, gdje je bila benzinska postaja. Ali nije bila klasi?na: nije bilo struje pa pumpe nisu radile. A gorivo je bilo u ba?vama.Dobili smo ru?nu pumpu, crijevo sa jedne i druge strane i pumpaj. Protok je bio užasno mali pa smo se svakih 15 minuta mijenjali. Baš je bilo lijepo pumpati 300 lit goriva!

To je trajalo do 4 sata i krenuli smo prije svitanja cestom prema Osojniku. Položaj nam je bio kod ku?e u ulici Milakov do, na skretanju prema Knezovima. A u ku?i opet grafiti: doma?ine sve u rok službe, opet je to srbija, pa crna gora, pa ta i ta no?… Primjetio sam jednu zanimljivost: u ku?i su bile ?etiri mješalice za beton, odli?no o?uvane, skoro nove.. Naravno da niti jedna nije imala motor jer su ih pokrali. Ali jedna sitnica me je ponukala na razmišljanje. Možete li zamisliti da su svaku mješalicu oštetili tako da su na onom velikom bubnju koji se okre?e, potrgali tri, ?etiri zuba? Nije me zapanjilo to što su to potrgali, to je njima normalno – ukrasti, ubiti, zapaliti , nego ta volja da ne?im poput pajsera ili nekakvim željezom trgaju te zup?anike. Pokušao sam i ja udariti po zup?aniku, baš me je zanimalo koliko su „truda“ uložili u taj „posao“. Udario sam pet, šest puta i nisam uspio niti oštetiti zup?anik. No, da mrzim taj hrvatski zup?anik, vjerojatno bi mi bilo puno lakše  te bi u toj namjeri uspio.

I danas je ta ku?a tamo, ?ak sam na Googlu street view pregledao to podru?je.

 NASTAVLJA SE