Rat u Gradu

Bjelovar – 5

PRI?A IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRI?A BJELOVARSKIH SOKOLOVA

Bio je kraj travnja i jako vru?e. Smjestili smo se svi zajedno ispod Strijele u hlad. Odjednom ?ujemo mumljanje negdje u zraku. Znali smo da su to neprijateljski zrakoplovi jer su ostali letovi bili zabranjeni. Zapovijed je bila da u slu?aju naleta zrakoplova bojevo djelujemo. Nismo se mogli orijentirati i odrediti smjer odakle zvuk dolazi, a od vizualnih osmatra?a koji su bili raspore?eni po brdima od Mostara do Metkovi?a nismo dobili nikakvu obavijest.

Sje?am se, sunce je bilo  to?no iznad nas, negdje oko podneva i tada smo vidjeli odbljesak zrakoplova. Ali to nije bio borbeni ve? neki teretni ili putni?ki. Nije bio sam jer gledaju?i na dalekozor zamijetio sam sa njegove obje strane po dva Miga 21 koji su ga pratili. U to su se uvjerili i moji prijatelji. Å to da radimo, Banana? Moj odgovor je bio kao iz topa: Upadaj, pali Strijelu i maži!

Ivica i Marijan su u par sekundi bili unutra. Marijanu sam kroz prozor?i? pokazivao gdje su trenutno, a bili su ve? u odlasku. Znam samo da su pale klapne. Za?uo se zvuk pištanja i znao sam – dobio je zahvat. I tada tišina duga kao vje?nost, a onda se otvorio kontejner i izletjela je raketa! Ponajprije nekuda prema dolje, besciljno, a onda se upalio motor i raketa je krenula prema nebu. Ali nekako lijevo, desno , lijevo, desno i tako stalno. Zrakoplovi su bili negdje na2000 metarai dovoljno dobri kao meta ali raketa kao da je podivljala i nije na kraju našla cilj. Gledali smo i nismo mogli vjerovati. Nije došlo do kontakta sa zrakoplovom ali niti do samouništenja rakete, ve? je ona pala negdje prema moru kao klada!

Zamijenili smo kontejner sa novom raketom i promijenili položaj. Krenuli smo glavnom cestom prema Opuzenu i stali ispod nekog visokog drve?a jer su nas dva Miga tražila. Nisu nas našli.

Ali našli su nas doma?i ljudi koji su se sjatili oko nas, nudili nam jelo i pi?e i bili oduševljeni. Stigao je i zapovjednik Ruš?uki? vrlo brzo iz Plo?a odakle su svi vidjeli trag rakete kao i njen pad. Drugi dan nakon o?itovanja osobno Janku Bobetku, zaklju?ak je bio da je raketa zasigurno bila neispravna, tj sa malim kvarom što se kod tog sustava rijetko doga?a.

A avion , onaj transportni, je bio pun visokih  srpskih dužnosnika i generala JNA. Pitali smo se što bi bilo da smo ga pogodili?

Put smo nastavili u pravcu Metkovi?a gdje je došao jedan pukovnik i jedan ?ovjek koji nam je bio vodi? i koordinator – Muš?et Goran –?o.

Po hitnoj zapovijedi generala Bobetka zauzeli smo položaj neposredno pored mosta Plo?e-Opuzen jer je jedino taj most ostao ?itav na Neretvi od Mostara do Metkovi?a. Nakon nekoliko dana na položajima koje smo redovno mijenjali  jer su borbeni zrakoplovi u Mostaru bili izrazito aktivni, ali u znatno manjem broju nego li je to bilo unazad dva-tri tjedna. Njihovi naleti su bili redovito od strane ?itluka, Stoca, Ljubuškog i Bile?e i to uvijek u borbenoj formaciji po tri.

Naš zapovjednik je otišao u Bjelovar, tako da sam ja preuzeo dužnost zapovjednika desetine Strijele 1M. Dogodilo se iznenada. Bilo je veoma mirno za?udo, jer su tih dana srbo-?etnici tukli po Metkovi?u i okolici iz svih mogu?ih oru?a i oružja. U tom miru mi smo uživali opušteni na farmi Poljoprivredne zadruge Opuzen. Oglasila se motorola -ZG;ZG! Javi se! Javio sam se i dobio najavu:- ZG, tri iz pravca ?itluka pravo na vas!

NASTAVLJA SE