Rat u Gradu

Dr Jakša Raguž: in memoriam Å eren Ćatovi? I dio

   Jakša neumorno istražuje, a ja sa zahvalnoš?u prihva?am dozvolu da na blogu ponešto objavim. Crtice i životopise ljudi o kojima malo ili ništa ne znamo, a koji su obilježili po?etak stvaranja i obranu Lijepe naše. Hvala, Jakša!

Dr. sc. Jakša Raguž

Hrvatski institut za povijest

In memoriam – povodom dvadesete obljetnice pogibije prvog dubrova?kog branitelja

Å EREN ĆATOVIĆ    (20. IX. 1955. – 25. IX. 1991.)

             Dolazak jesenskih dana u Dubrov?anima svake godine budi tužna sje?anja na rujan 1991. i po?etak preteških dana, mjeseci i godina srpsko-crnogorske agresije u kojoj je poginulo oko 500 branitelja i civila, kako onih s šireg dubrova?kog podru?ja, tako i iz drugih dijelova Hrvatske, BiH ali i iz drugih država svijeta. Prvi u tom tragi?nom nizu koji je položio život za slobodu hrvatskog juga je naš sugra?anin Å eren Ćatovi?.

            Å eren se rodio 20. rujna 1955. u Trebinju od oca Ismeta i majke Safije. Do po?etka Domovinskog rata je kao inžinjer strojarstva radio u Tvornici ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP) „Nikola Mašanovi?“ u Dubrovniku, na mjestu glavnog inženjera. Sa suprugom Edinom živio je u Dubrovniku, u Liechsteinovoj ulici.

            U obrambene pripreme se uklju?io 16. svibnja 1991. kada su ga ispred op?inskog Sekretarijata za narodnu obranu pozvali sekretar Miljenko Bratoš i Aljoša Nikoli?. Sekretarijat je nastojao u Dubrovniku pokrenuti proizvodnju obrambenih sredstava. Naime najve?i problem s kojim su se 1991. godine suo?ile dubrova?ke obrambene strukture bio je nedostatak oružja i op?enito oružanih tehni?kih sredstava. U op?ini Dubrovnik nije bilo vojnih objekata iz kojih bi ih se moglo uzeti (vojarni JNA nije bilo, a skladište dubrova?ke Teritorijalne obrane se nalazilo u okolici Trebinja!). Kako su druga hrvatska bojišta imala prioritet, malo toga se moglo dobiti iz Zagreba, Splita ili Plo?a. Stoga je odlu?eno da se pokrene vlastita proizvodnja oružja i vojne opreme i to kroz okupljanje pojedinaca voljnih uklju?iti se u obranu domovine, a dovoljno tehni?ki obrazovanih da se mogu prihvatiti zadatka izrade eksplozivnih sredstava, oružja i oru?a. Å eren Ćatovi? je bio bio baš takav. Iako po nacionalnosti Musliman/Bošnjak, bio je istinski domoljub pripravan staviti se u službu obrane Hrvatske.

            Tako se pristupilo izradi eksplozivnih naprava i to od eksplozivnih sredstava zaostalih u dubrova?kom podmorju iz Drugog svjetskog rata. Povla?e?i se iz Dubrovnika 1944. godine postrojbe njema?kog Wehrmacht su u more pobacale desetine tona granata i mina. Sekretar Bratoš je angažirao instruktora ronjenja i pirotehni?ara – specijalistu za minsko-eksplozivna sredstva Aljošu Nikoli?a da okupi tim ronilaca i s njima izvadi što više tih mina i granata. Va?enje iz podmorja Gruža, Lokruma i Lopuda je po?elo u svibnju 1991. Istovremeno Nikoli? je, uvažavaju?i sirovine koje se imalo (izronjene mine i gra?evinski eksploziv „Vitezit“ koji se dobilo od hrvatskih struktura iz Srednje Bosne), osmislio više rješenja za proizvodnju bombi, protutenkovskih i protupješa?kih mina.

            NASTAVLJA SE