Početak ratovanja

Juso Grebović:

Ali u 10.1991 dolaze teški dani za moj grad i za cijelu Hrvatsku. Napadnut je moj grad, odlazim u bivšu mjesnu zajednicu u Gružu da se javim kao dragovoljac. Došli su i moji prijatelji Milan, Zoran i Cipol ovaj put se nismo našli ispred Barbe nego u mjesnoj zajednici. Bilo nas je negdje četrdesetak dragovoljaca iz Gruža. Nešto kasnije počinje nas život u paklu, ali ne samo nas boraca, nego svih građana Dubrovnika. “Glavni” u mjesnoj zajednici bio je Krešo Klarić, a moj prvi zapovjednik je bio Lukša Bjelokosić. Sa par lovačkih pušaka i par tanđara idemo na Bosanku, a nakon par dana premještaju nas u Komolac. Četnici nas tuku iz svega što imaju, gađaju zapaljivim granatama tako da je gorilo sve od Golubovog kamena do Mokošice. Brzo padaju mjesta oko grada jer sa ljudstvom i naoružanjem kojeg smo imali, a protiv daleko nadmoćnijeg napadača, nismo mogli držati toliki prostor. Povlačimo se zato u sami grad i tu zauzimamo položaje. Sustjepan, Kaboga, gdje sam ja bio, a za zapovjednika dolazi legenda Igor Žuvela. Položaji se još zauzimaju na Nuncijati , stopi gdje je most, Srđu i Orkanskim visovima. Više nije smio pasti ni jedan položaj, jer ako bi pao bilo bi to pogubno za Grad. Četnici granatiraju i pucaju po našim položajima svaki dan. Poslije smo dobili naređenje da ne pucamo po staroj Mokošici jer na svaki ispaljeni metak oni bi vratili po nekoliko granata po položajima i po gradu. Gledali smo svaki dan desetke kamiona koji su išli magistralom vukući topove haubice, minobacače i sličnu ratnu opremu. A pljačkali su sve sto se opljačkati moglo. Nama su stalno javljali iz zapovjedništva da ne smijemo pucati a udaljenost je bila oko dvjesto metara. Jedan dan moj suborac Beli nije mogao više gledati kako pljačkaju uzeo je snajper i pogodio jednog četnika na kamionu. Nakon 30 minuta nastao je pakao, kiša granata po svim našim položajima i po gradu, trajalo je to jedno sat vremena. U našem zapovjedništvu su poludili, pitali su tko je pucao dali iz Sustjepana ili mi iz Kaboge ili poviše nas sa stope od mosta, svi smo rekli da ne znamo. Srećom od naših na položajima nitko nije poginuo a i od civila isto. NASTAVLJA SE

Series NavigationOde nama dvaes’ godina…Mokošica, Osojnik

Comments are closed.