Ratna sjećanja – 22

     Branitelji su me lijepo primili i pokazali mi razaranja na tvrđavi. Sumnjam da su imali puno gostiju gore, ali svejedno se upitam dali se netko sjeća tog večernjeg posjeta… Pokušao sam rekonstruirati mjesto gdje nam je bila radiona, ali je to bio težak zadatak. Sve srušeno, hrpa kamena i cigle, iz koje je provirivao poneki komad alata. Uzeo sam jedna zarđala kliješta za uspomenu. Na plafonu sale odašiljača zjapila je poveća rupa od minobacačke granate. Prva rupa od mnogo kasnijih . U hrpi svačega što se motalo pod nogama po podu ispod rupe, spazio sam rep i dio tijela minobacačke granate i pokupio ga. Zabila se malo u donju ploču, ali je nije ozbiljno oštetila. To je od one največe, 120 mm i čuvam je kao uspomenu na taj večernji posjet Srđu i braniteljima, a i kao prvu od mnogo onih koje su slijedile, prva koja je probila krov i ploču i završila u pogonu.

     Braniteljima sam ispričao ono što sam mislio da bi im moglo koristiti, pa sam se kasno napipice po mraku sam polako spustio u grad. Dogovorili smo se da se moram javiti stražaru na magistrali, kojega će oni obavijestiti, ali kad sam stigao nisam nikoga vidio. Zvao sam u po glasa sve dok mi se nije javio, bio je 100 metara niže od mene. Vjerujem da me zafrkavao kada je rekao da on po noči prvo puca, pa onda pita tko ide. A možda i nije ? Mislio sam da se šali i kad je rekao da mu nitko nije javio da trebam naići, ali kada su mi to kasnije potvrdili u kući u koju me odveo, nije mi bilo svejedno. Netko je na Srđu zaboravio obećanje, što je moglo po mene tragično završiti. Kako je netko od njih dolje imao od ranije obavijest da ću ići gore, uskoro su me pustili doma.

     Jednog dana pojavila se mogućnost da moja obitelj ode iz grada Francuskim ratnim brodom – bolnicom «La Rance». Dogovorili smo se, pa je supruga pristala iskoristiti  priliku, jer JNA nije smjela pregledati Francuski ratni brod. Ja mislim da se pomalo budila i Europa… Vijesti i izvješća su putovali i probijali opsadu. Na tome su radili svi koji su mogli, ONB – prenoseći filmove, RTZ, prenoseći reportaže za ITN i druge, pa i moj packet radio, javljajući kako nam je. A kako znam isplesti priču, pa ako treba i dodati malo, siguran sam da te poruke nisu prolazile bez odjeka! Svijet se budio, ali ne baš brzo, a još manje učinkovito.

NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 21Ratna sjećanja – 23

Comments are closed.