Ratna sjećanja – 21

     Moj otac, koji je prošao Blajburg i Križni put, gdje mu je zauvijek ostao stariji brat, robijao je pod komunistima, pa nije mogao očekivati od četnika milost. A niti bi je za sebe tražio. A nije ni on njima nikada zaboravio iako im je kao katolik oprostio. Realno gledajući, četnici su mogli uz velike žrtve i uz pomoć nadmočne artiljerije uništiti, pa i osvojiti grad. Pokušavali su u više navrata osvojiti tvrđavu na Srđu, ali ih je dosta ostalo pored puta. Naši su gore činili čuda, a to je četnicima ipak jako smanjilo želju da popiju kafu na Stradunu, dajući Hrvatskoj više vremena za pripremu još “toplijeg” dočeka. Vjerujem da su mnogi mislili kao i ja, ako dođu – dočekati ih do zadnjeg metka. Znao sam da bi mi ionako vijek u njihovim rukama bio jako kratak. Tako su i obećavali… Na kraju su oni ipak povukli najbolji potez i podvili rep. Ovaj put zauvijek, nadam se.

    Jednog dana, ne sjećam se točnog datuma, mislim da je bilo početkom studenog, uvrtio sam sebi u glavu da opet odem na Srđ. Mislio sam da mogu biti od koristi braniteljima, jer tvrđavu “Imperial” i sve instalacije jako dobro poznajem. Zavirio sam kroz 11 godina rada na njoj u svaki kutak, bio zadužen za funkcioniranje vodovoda i hidrofora. Povezao sam se s odgovornima i dobio dopuštenje za posjet, a nosači namirnica – “deve” su me poveli sa sobom na jedan od njihovih redovnih uspona sa hranom i streljivom za branitelje. “Devama” su zvali skupinu mladića koji su nosili hranu i sve potrebno na Srđ. I tim momcima treba odati posebno priznanje za svakodnevno svladavanje oko 400 metara visinske razlike, sa dosta tereta na leđima. Ja sam ubrzo ustanovio da sam potpuno van forme, bolje rečeno da su “deve” u takvoj formi da ih ja mogu samo gledati kako odmiču. Oni su odavno ušli u tvrđavu,a ja sam se polako vukao za njima i na domaku tvrđave morao i sjesti da se malo odmorim.

    A onda je nešto prasnulo u grmlju, par stotina metara daleko, a kasnije su mi objasnili da je to bila ručna bomba koju je jedan od branitelja bacio prema grmlju, jer je čuo i opazio kretanje u blizini. Ipak je najvjerojatnije kretanje kroz grmlje uzrokovala neka zalutala životinja, možda krava s Bosanke, ali mogao je isto tako biti i neki puno opasniji nezvani vol, jer su u to doba četnici već bili jako blizu, na obližnjoj tvrđavi Strinčjeri. Što god da je bilo, preživjelo je…

 NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 20Ratna sjećanja – 22

Comments are closed.