Ratna sjećanja – 17

     A evo kako sam počeo slati “javne poruke”: gotovo svake noći bio sam satima budan, jer me je opečena ruka jako boljela i spavao sam vrlo malo. Uglavnom su to bili kratki polusni, najviše desetak minuta. Tražio sam načina da se nečim zabavim, da skratim noć. Ponekad nakon slanja posljednje poruke tog dana, nastavljao sam kratko vrijeme lutati po hrvatskim i slovenskim paket repetitorima, nabrzinu čitajući ostavljene poruke kolega radio amatera. Tako sam se dosjetio da bih mogao i sam napisati neku poruku o onome što nam se tih dana događalo i nakon iduće serije poruka i to poslati u svijet. 16.10.91. sam napisao poruku i ostavio je u ”biblioteci poruka” u Ljubljani. Tekst je bio kratak i glasio je:

    ”Pozdrav prijateljima širom Slovenije! Jošsmo živi, iako zatvoreni u Geto. Nemamo struje ni vode već 16 dana, potpuno odsječeni… Ovo je Hitler radio Židovima i bilo je jezivo o tome slušati i učiti, asada to rade nama. Nastojat ćemo preživjeti, djeca nas trebaju. Njima je najteže, ona ne shvaćaju tko i zašto nam ovo radi… Svima pozdrav, neka Bog da da se opet dopisujemo. ”

    Slijedeći dan sam dobio povratne informacije da je poruka prevedena i prenijeta u Austriju i Njemačku i da svakako moram i dalje slati poruke iz Dubrovnika. Još uvijek smo bili medijski blokirani i domaća i svjetska javnost željela saznati što se događa kod nas, a ovako su imali priliku čuti sve iz prve ruke. Nije mi trebalo dvaput reći, shvatio sam što znači slati istinu u svijet, pa su slijedile poruke:

    18.10. :”Prijateljima koji su se javili sa svojom podrškom od srca zahvaljujem. Danas je 18 dan bez struje i vode. Ponovo pucaju, ali g. Kadijević veli da nije istina da oni napadaju. Znači oči i uši me varaju… Loš znak, za mene ili za njega?”

    21.10. :”Granatama iz tenkova i višecijevnim bacačima po Srđu iznad drevnog Dubrovnika… Bliska okolica – Župa dubrovačka, spaljena, srušena, opljačkana. Vojno odmaralište Kupari, nekoliko velikih hotela, sravnjeno je sa zemljom… To je JA!!! Neka nas Bog i Sveti Vlaho, naš zaštitnik sačuvaju!”

    Ovo posljednje o Kuparima nije baš bilo posve istinito, ali tako sam čuo i prenio. Ako i nije sravnjeno sa zemljom, dosta je uništeno i popaljeno,

 NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 16Ratna sjećanja – 18

Comments are closed.