Ratna sje?anja – 16
   Neznam dali su mi kolege u Italiji u po?etku vjerovali kada sam im o svemu što nam se doga?alo slao poruke. Nastojao sam im doga?aje prenijeti kao neutralni objektivni promatra?, znaju?i da oni imaju dosta razli?itih informacija, ali me?u kojima je bilo i iskrivljenih i zlonamjernih. Dobijao sam mnogo pitanja sa one strane Jadrana na koja sam nastojao pošteno i opširno odgovoriti, svjestan da nije lako prosje?no obaviještenome Talijanu shvatiti da netko napada i ubija drugoga samo zato jer mu taj nije dobrovoljno pao pred noge i dao sve ono što mu je htio oduzeti… Uspore?ivao sam Dubrovnik sa Firencom, Venecijom i Rimom i pitao ih dali mogu uop?e zamisliti dabi itko normalan bombardirao i uništavao te gradove! Ta je usporedba imala efekta i stvarala je u njihovim o?ima sliku krajnjeg barbarstva, ne?ovještva i divljaštva. Taj ?in, razaranje Dubrovnika, za vijeke vjekova pratit ?e Srpski i Crnogorski narod i tu ljagu i sramotu nikada ne?e sprati. Posebno kada bude dostupno više video snimaka koje ne?e mo?i opovrgnuti. Kolege su mi u porukama pisali da je tako nešto potpuno nezamislivo, a ja bih samo odgovorio da jest nezamislivo, ali nama se upravo doga?a.
   Naj?eš?e sam «razgovarao» sa advokatom Robertom Baruccijem iz Chietija, pokrajina Abruzzo, koji je naše «razgovore» odmah proslije?ivao u tisak. Ponekad je vjerno prenosio sve što sam mu napisao, a ponekad je davao svoje vi?enje situacije. Po?eo je sa opisom naše prve veze i naslov ?lanka bio je: “Via radio dalla Croaziaâ€, a slijede?i je naslovio: “Vojska blokirala pomo? za Hrvateâ€. Idu?i je naslov ve? bio “SOS iz Dubrovnika primljen u Chietijuâ€. Roberto je poput najboljeg novinara skupljao informacije sa svih strana i vrlo brzo je došao do istine o napadima na Dubrovnik, vjerovao je što sam mu prenosio, a što su pokazivali i naslovi ?lanaka koje je slao novinama. Odli?an je kao novinar, a ne samo pravnik.
    Informacije i istina probijali su se i na sjever. Kolega radio – amater i novinar iz Kopra, Vitko Kogoj, osim za Slovenska glasila, pisao je i za Njema?ke novine. Od njega sam dobijao povratne informacije gdje je i što izašlo u Slovenskom i Njema?kom tisku. Tim putem su moje poruke došle u ruke piscu Jevremu Brkovi?u i kako on sam kaže poslužile mu kao klju? za knjigu “Prljavi ratâ€. Gospodin Brkovi? mi je poklonio knjigu i u posveti napisao: “Koautoru ove knjige…†Nekoliko stranica knjige u prilogu je ovih sje?anja.
 NASTAVLJA SE
