Ratna sje?anja – 14
   Reakcije primatelja bile su uglavnom sli?ne, prvo nevjerica otkuda sad poruka, pa onda pitanja kako je to stiglo, dali je to nekome do zafrkavanja, itd, ali je supruga rijetko kome odavala tajnu kojim putem nama dolaze informacije. Nije davala ni naš broj telefona, ve? bi primatelju prenijela poruku i pitala ga dali želi poslati odgovor. U gotovo 99% slu?ajeva primatelji bi požurili i izdiktirali odgovor, koriste?i iznenadnu priliku da se jave svojima. Tek poneki sumnjivac nastojao bi svakako saznati kojim putem stižu poruke. Takvi su ostajali bez mogu?nosti odgovora, jer nismo imali vremena za duge diskusije, a još manje smo imali volje odati našu lokaciju. Objavljen ili ne, ali bjesnio je rat.
   Na UKV podru?ju nije preteško locirati neki odašilja?, ali ova igra sakrivanja je odli?no uspijevala, emitirao sam jako malom snagom, nekoliko miliwata – tek da signal bude dovoljan na Petci, a digipiter je odmah po prijemu reemitirao pakete, putem antene prili?no usmjerene prema Pelješcu, unose?i totalnu zbrku u pokušaje lociranja primarnog izvora signala. Petku su ga?ali svaki dan jer su nanjušili branitelje, (kad su im malo “zaprašili” i vratili barem poneku granatu) ali bilo je i sre?e, tukli su u stup, a ne u krov ku?ice na kojemu je bila antena, iako je svaki geler mogao presje?i kabel – nije se dogodilo! Â
   Ostala su nam za uspomenu isprintana imena stotina sugra?ana i organizacija koji su priliku iskoristili, kao i imena njihove rodbine izvan Dubrovnika, koji su se interesirali za svoje, nudili pomo?, zvali ih da do?u itd… Od fonda Sveti Vlaho, Dominikanskog samostana, samostana na Dan?ama, gospara Pera Luznika, i Pera Poljani?a, Lukše Peka, pa Milkovi?, Dicelio, Miloglav, Prka?in, Obuljen, Mar?inko, Napica, Gavrani?, Grljevi?, tko bi svih nabrojio… Puno poznatih sugra?ana i njihovih obitelji. Naravno, veselio nas je taj osje?aj da ?inimo nešto dobro, nešto potrebno, da ljudima donosimo poruke kojima se nisu nadali, da ljudi osjete da netko misli na njih!!
    Uz lijepe, bilo je i tužnih vijesti: « Sele Magudova umrla, pokop obavljen…» ali i ovakvih, za našeg pomorca na brodu Palmstar Orchid: «Živi i zdravi, stoj ?e jesi…» Eto, neka je barem ponekad kruh sa sedam kora bio lakši od našega sa 8 kora!! Imam i vijest iz Sarajeva, 14.10.91: «U 09:00 proradile tlf veze sa Dubrovnikom». Sre?a naša, i u HPT su radili svoj posao, jer se broj poruka jako pove?ao i dobro nam je došlo malo oduška. Za kratko, uskoro sam dobio zadatak: uspostaviti packet vezu iz medicinskog centra.
NASTAVLJA SE
