Ratna sjećanja – 10

     Jedne večeri, u kasne sate, posjetila me kod kuće “ekipa” iz bivšeg “štaba TO”, na čije čelo je došao Miljenko Bratoš. Miljenka nisam vidio dugi niz godina, a odrasli smo zajedno na Pelinama. Sjećam se da je bio i Rudi Butković, kolega iz OIC-a, a ostale sam zaboravio. Razlog posjete bio je jednim dijelom korištenje moje packet radio – veze, a drugim dijelom molba da im pomognem uspostaviti lokalni sistem UKV veza. Naravno da sam odmah pristao, moje iskustvo tako je moglo biti dobro iskorišteno, ali dogodila se najteža nesreća i Miljenko je slijedeće večeri tragično poginuo, ubijen je greškom od strane našeg stražara. Živci, ratna psihoza, strah i napetost, možda bolest, odnijeli su još jednu žrtvu. Bio sam toliko deprimiran da sam se svom energijom bacio na posao, da ne mislim o tome. A lako sam i ja mogao biti u tome automobilu…

    Nisam osjećao umor ni pospanost, iako sam u prvih pet dana od napada spavao samo nekoliko sati, a posljednjih 48 sati skoro nikako. Imao sam dobre treninge kao radio – amater, u takmičenjima sam često aktivno sudjelovao 48 sati, što sa pripremama i pospremanjem često pređe i 70 sati sa samo nekoliko sati spavanja.

    Tako je došao i peti dan od prvog napada, peti listopada. Veza je funkcionirala besprijekorno, kao i agregat, međutim ako bi nestalo goriva prekidala se veza, pa sam morao ponovo “skakutati” preko digipitera da bih je opet uspostavio. Zato sam počeo puniti gorivo bez prekidanja rada agregata. Predveče sam ipak počeo osjećati umor. Potrošila se energija, trebalo se barem malo odmoriti, ali kako? Neke su poruke još čekale i trebalo ih je poslati. Pripremio sam sve, ali me umor savladao pa sam malo odrijemao. U međuvremenu je pala noć, 05.10.1991. Da ne palim agregat prekasno, nakon kratkog vremena otišao sam onako bunovan i upalio agregat, ali sam se sjetio da sam zaboravio dopuniti gorivo. Trebalo je napuniti rezervoar. U ruci sam imao, kao i uvijek, bateriju. Uopće nisam bio svjestan da sam uz bateriju donio i upaljeni feral, koji sam spustio pored agregata. Namjestio sam bateriju na mjesto gdje sam je uvijek ostavljao, uzeo sam cijev, povukao iz bidona i napunio rezervoar agregata, ali kad sam izvukao cijev nekoliko kapljica goriva palo je na feral i odmah planulo. Vatra je zahvatila cijev i prenijela se na bidon (kanister). Odmah sam shvatio grešku, ali bilo je prekasno. Bidon, malo mokar od goriva, u trenu je bio u plamenu.

 NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 9Ratna sjećanja – 11

Comments are closed.