Ratna sje?anja – 7
    Brzo sam obišao pogon odašilja?a i stambeni dio, sve je bilo na svome mjestu kao da je sve normalno. Osim što je sve stalo, kao da sam u bajci o Trnoružici. Izišao sam vani vidjeti mjesto gdje je pogodila raketa. Bilo je teško gledati rastrgane kablove i uništenu antensku ku?icu srednjevalne antene. U mraku je sve izgledalo još strašnije. Antenski stup ima 4 noge, a pogodak je bio upravo u onu kroz koju prolaze svi kablovi. E što su imali precizne upute… Stresao sam se, dali od svježine no?i ili od susreta sa razaraju?im divljaštvom… “Odjurio samâ€, paze?i gdje stajem, do sjeverne strane tvr?ave, do zgrade HPT-a, koja je izgleda bila glavni cilj napada, jer je više puta pogo?ena, o?ito su sve imali odavno isplanirano, ucrtano, poznavali su teren do najsitnijeg detalja. ?ak toliko dobro da je jedna raketa ušla kroz mali prozor u prostoriju mikrovalnih odašilja?a. Iako je zgrada HPT niža i zašti?ena sa tri strane tvr?avom i opkopom, našli su put. Ono što se u mraku pod zvijezdama naziralo izazivalo je jezu. Mikrovalni ure?aji pretvoreni u hrpu gvož?a. Moderna elektronika pretvorena u ništa. Hrpa lima, stakla, plastike, na sve strane istrgnuti kablovi, sve puno ?a?e. (što sam ustanovio tek po povratku i dolasku na svjetlo) Velike paraboli?ne antene iskrivljene, pune rupa, antenski stup iskrivljen i izlomljen… Gluha tišina tamo gdje dugi niz godina ni na trenutak nije utihnuo zvuk niza ventilatora za hla?enje odašilja?a ili agregata, kad bi nestalo struje. Ni poznatog prijateljskog laveža, koji me je uvijek do?ekivao, naprosto ništa živoga. Slika uništenja i smrti. Prvi susret sa uništavala?kim mentalitetom agresora. Nažalost, bilo ih je kasnije još dosta, pa ?ak i onih «bliske vrste».
   Ali trebalo je požuriti, skinuti i pokupiti što više opreme i ukrcati je u auto. Vratio sam se u pogon HRTV-a i skidao sve po redu, UKV odašilja?e, takozvane eksajtere, mnogo dijelova TV repetitora, packet – repetitor, odnosno digipiter zbog kojeg sam prvenstveno došao na Sr?, skupljao sam ?ak i alat itd. Uzeo sam i svoj kratkovalni prijemnik, tako da mogu osposobiti kratkovalnu postaju kod ku?e. ?ak sam se popeo na stup i pipaju?i skinuo antenu od repetitora, iako po mraku to nije baš lako išlo, zamalo sam pao sa stupa. Skupila se tako povelika hrpa ure?aja, alata, kablova i sli?ne opreme. Više stotina kilograma.
   Zavirio sam i u dubinski zamrziva? i pokupio sve sa svoje police, bilo je još dijelom zale?eno. Imao sam dosta svojeg elektroni?kog materijala u ormaru, pošto sam no?i kratio prave?i razne radio-amaterske ure?aje, ali nisam se sjetio ništa uzeti. Nadao sam se uostalom da ?u se uskoro vratiti i da ?e me sve na Sr?u ?ekati. Dobro sam puhao dok je sve bilo u autu, ima prili?no skalina. Ali išlo je – nizbrdo. U normalnoj situaciji sigurno nebih to uspio ponoviti, te no?i bio sam ja?i od svega što se skupilo u meni… Dosta je vremena prošlo dok sam sve obavio, trebalo se vratiti, kolege su obavili svoj posao i krenuli smo «pipaju?i» natrag.
NASTAVLJA SE
