Rat u Gradu

Da li je moj susjed Jusuf bio branitelj?

Autor: Braco Elezovi?

Moj bivši susjed Jusuf Sinanovi? je danas skromni sedamdesetogodišnji umirovljenik. Malen rastom, uvijek pogrbljen, ali koraka nenormalno duga?kog i brzog za tako malog i starijeg ?ovjeka. Te 1991. i 1992. godine Jusuf je bio pekar. Radio je u najve?oj i jedinoj za vrijeme rata otvorenoj dubrova?koj pekari i svakodnevno je, bez obzira na rat, pucnjavu ili granate, odlazio na posao a ujutro se vra?ao ku?i sa par vre?a punih svježe pe?enog kruha natovarenih na ionako pogrbljena le?a, koji je besplatno i nesebi?no dijelio svim svojim susjednima.

Bezbroj puta sam ga vi?ao kako pogrbljen odlazi u mrak, pa ?ak i onda kad nitko nije imao hrabrosti promoliti nosom iz sigurnosti podruma i skloništa. Zadržavali su ga susjedi, molili da ne ide, da ne izgubi glavu od granate. Uzalud. Na posao je odlazio ?ak i onda kad je bio bolestan i pod temperaturom. I ne samo on, nego svi pekari koji su tada radili u toj pekari, a pekara je bila jedan od glavnih ?etni?kih ciljeva, ?esto granatirana, poga?ana, pa je ?ak nakon jednog pogotka i gorjela. No Jusufa i ostalo pekare ni to nije pokolebalo. Grad pod okupacijom je bio bez vode i struje, a hrana se djelila na kapaljku. Jedina svijetla to?ka je bila pekara, pa je Dubrovnik mjesecima svaki dan opskrbljivan malim ali dostatnim zalihama najukusnijeg kruha na svijetu, popularne “uske”.

Jusuf danas nije u registru branitelja jer nikad nije ni tražio taj status, a i da jest zakon mu to ne dozvoljava. Jusuf, sve da mu to zakon jednog dana i dozvoli, nikad ne?e ni tražiti status branitelja jer on misli da je samo radio svoj posao i ne smatra to ne?im posebnim. No Jusuf je za mene ve?i branitelj od svih ?ista?ica zgrada MUP-a, truba?a vojnih orkestara, daktilografkinja MORH-a i ostalih „branitelja“ kojima zakon omogu?ava da danas imaju status branitelja i privilegije koje im taj status donosi. Jer su narod i branitelji okupiranog Dubrovnika, zahvaljuju?i Jusufu i njegovim kolegama pekarima, koliko toliko normalno živjeli i preživjeli rat. Narod je bio žedan, higijena je bila na minimumu, rasvjeta je bila svije?a ili petrolejka, ali gladi nije bilo. Hvala Jusufu i pekarima.