Ode nama dvaes’ godina…

This entry is part 1 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Prođoše godine… Puno se toga promijenilo, stariji smo, neki su odavno bijeli, a neki nemaju nikakvu boju na glavi… Oni koji su sačuvali glavu, pa moja prva misao ide uvijek onima koji su je izgubili, glavu ili život, kako tko to kaže, da mi možemo živjeti slobodno, da nam djeca imaju svoje pisce i da ne govore “bre”. Iako nije baš sve “po mjeri čovjeka”, kako se to lijepo i stručno kaže.

I, eto sa ljetom na ovim stranicama postavljam još jednu ratnu ispovijed, jednog malog, običnog, za one što su došli – “gadnog”, (gadno ih je lemo!!)  ali svakako hrabrog i zaslužnog čovjeka. A da ga nisu čačkali, nebi ih izlemo, pa su samo dobili zasluženo. Sa malo kamata… Read more »

Početak ratovanja

This entry is part 2 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Juso Grebović:

Ali u 10.1991 dolaze teški dani za moj grad i za cijelu Hrvatsku. Napadnut je moj grad, odlazim u bivšu mjesnu zajednicu u Gružu da se javim kao dragovoljac. Došli su i moji prijatelji Milan, Zoran i Cipol ovaj put se nismo našli ispred Barbe nego u mjesnoj zajednici. Bilo nas je negdje četrdesetak dragovoljaca iz Gruža. Nešto kasnije počinje nas život u paklu, ali ne samo nas boraca, nego svih građana Dubrovnika. Read more »

Mokošica, Osojnik

This entry is part 3 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Juso Grebović:

Došao je dan kad su se četnici povukli iz Mokošice i mi prelazimo sa barkama preko na drugu stranu, mene šalju sa mojim bestrzajnim topom u Komolac na benzinsku pumpu da nebi četnici krenuli sa Brgata s tenkovima. Moja posada na topu je bila Ivo Gojak, Božo Perak, Ante iz Lisca. (neznam mu prezime) Read more »

Kako izgleda rat?

This entry is part 4 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Ovakav opis, iz prve ruke, bez cifranja i dodataka zbilja čovjeku približi tu gluhu noć, u kojoj svi zvuci zamiru pred naletima pljuska. I onda zamišljam sliku malog čovjeka, a velikog ratnika, koji se jadan i mokar ščučurio pod šatorskim krilom, u šljemu punom vode… I taj mali čovjek, sa svim drugim malim ljudima koji su s njim kisnuli te noći  – to je ona snaga koja nas je spasila, to su oni koji su nas obranili. Mali ljudi, a ne neki nadljudi, a išli su na 10 puta veću silu… Nekima iz Minken bojne ovaj Jusov opis neka bude mala ilustracija kako je 91 bilo u gradu i okolici. Samo je žalosno što se Minkenci danas laktaju i uguravaju, a mali ratnici, tihi kao i te noći, ostaju negdje po strani, sa svim svojim sjećanjima na prođene muke. Hvala vam mali ljudi i veliki ratnici na svemu što ste učinili.

Juso Grebović:

Idemo dalje prema Grabovici putem smo nailazili na stotine četnickih uniformi i prazne kutije od granata i municije. Sve teže se ide jer četnici tuku minobacačima. Dolazimo ispred Kaladjurdjevića, malo selo i minobacači ponekad zapucaju po nama, ali snajperi non stop rade. Read more »

Jedna više – manje “normalna” ratna noć…

This entry is part 5 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Juso Grebović:

Iako nisam pušio, u tom momentu ne znam što bih bio dao za jednu cigaretu!! Noć je strašno sporo odmicala, izgledalo je da nikada neće svanuti….Kiša je i dalje jako padala a ja sam se počeo sve jače tresti jer sam bio potpuno mokar, a rano jutro je bilo hladno. Ponekad sam ipak čuo da netko prigušeno kašlje. I taman kad pomislim: dobro je, to su naši – a onda se javi i misao: pa i četnici znaju kašljati?!? Read more »

Nema više…

This entry is part 6 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Ispričavam se na kašnjenju, morao sam otkukati rođendan. Odavno kukam, a ne da slavim, jer su se nešto nagomilali. Aii, ima i gora vijest: evo posljednjeg dijela teksta… Juso se umorio, ostavio lapis, stao – a itekako bi svi mi rado pročitali još toga što je zapamtio. Ostaje i nada i molba: Aj ratniče – napiši još koju stranicu!

U samo svitanje ulazimo u Kaladjurdjeviće, snajperi tuku nemilice, nas par krene makadamom sa gornje strane sela i uđemo u jednu kuću. U kući bračni par, imali su negdje oko 70 godina. Zamolili smo ih dali možemo ući u kuću da se malo osušimo, ali vidio sam da su se uplašili. Read more »

Ima još, ima !!

This entry is part 7 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Ima još, nije se Juso umorio od sjećanja. Ali, zbilja je zanimljivo kako branitelj opisuje svoju ulogu, ono tako jednostavno: biti ili ne biti! Čini mi se da je u tome suština domovinskog rata, bilo je biti ili ne biti. Pozdrav Šekspiru i Hamletu, ali evo kako Juso priča:

Noć polako pada tako da smo odlučili ostati tu noć u Kaladjurdjevićima. Odjednom se čuje velika buka, četnici su upalili tenkove odzvanjalo je jezivo, cijelu noć su pravili buku ali napada nije bilo. Read more »

Vukovići

This entry is part 8 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Juso Grebović:

Tada u tom napadu su teško ranjeni dvojica specijalaca, Ale zapovjednik speijalaca i Mileta. Ale neustrašiv momak, strašan borac, metak ga je pogodio u kičmu, a Marijana je pogodio metak u usta. Kako je čovjek ostao živ i doktori se čude. Read more »

u Vukovićima

This entry is part 9 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Juso Grebović:

Moja ekipa iz Kaboge i ekipa iz Sustjepana prilaze prvim kućama, a u selu su četnici, jedan naoružani četnik je izašao pored jedne kuće, u tom momentu je moj suborac Zoka bio blizu njega. Zoka je dreknuo „predaj se“ – što je ovaj i uradio. Read more »

Odmor

This entry is part 10 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

U selu je bilo par starijih ljudi , jedna baba je od tog napada bila ranjena od gelera, od mojih suboraca jedan poginuo i 6 ranjenih. Svi su prebačeni u grad i ranjeni i civili. Vukovići su bili vrlo bitni i njima i nama zbog Golubovog kamena. Vraćamo se kući na odmor idemo trajektom, jer putem ispod Golubovog kamena se ne smije prolaziti, jer su oni još držali taj položaj. Idemo trajektom prema Gružu, na zasluženi odmor.

NASTAVLJA SE

Borbe za Vukoviće

This entry is part 11 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

Juso Grebović:

Polako idemo prema Vukovićima, dolazimo do prvih kuća, četnici su nas počeli gađati minobacačima. Granatiranje je prestalo i mi polako ulazimo u selo, kad iz prve kuće sa lijeve strane, nekih 20 metara od nas, počeli su pucati i moj suborac iz Kaboge je pao pogođen i ostao je na mjestu mrtav. Read more »

Ginulo se…

This entry is part 12 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

     Pred mrak se malo smirilo, izlazimo iz kuća, pa smo pošli po selu razgledati gdje ćemo postaviti ljude. Na kraju sela u jednoj garaži nalazimo dva mrtva četnika, njihovi nisu imali vremena da ih izvuku. Read more »

Rat za Vukoviće

This entry is part 13 of 13 in the series Sjećanja ratnika: Juso Grebović

     Ja sam se opet vratio gore da vidim da nije ranjen ali ga nisam našao, odlučili smo se vratiti u selo jer nismo imali šatorska krila da ponesemo pokojne Obuljena i Šemana, a i da vidimo da se Vlaho nije vratio u selo. Read more »