Ratna sjećanja – 1

This entry is part 1 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

Odlučio sam prebaciti i moja sjećanja u seriju iz domovinskog rata. Tu i tamo dodati poneku zaboravljenu sitnicu, jer neke su ostale utisnute jače od drugih. Koliko su moja sjećanja točna? Ja mislim prilično, iako… uvijek je moguće da se nešto doimalo drugačije, izgledalo lakše ili teže.. Ali, evo serije:

Autor: Dubo Lasić
(napisano početkom 1995. godine)

Prvi put u životu čuo sam uživo zvuk eksplozije topovskog projektila… U to sunčano jutro, nakon tko zna koliko stotina godina, našao se netko dovoljno svirep da naredi da se topovima puca na Dubrovnik. Tu naredbu potvrdio je i neki visoki pomorski časnik, jer je pucano sa broda, topovnjače. Izjurio sam iz zgrade radio-stanice i ugledao dim, projektil je udario ispod tvrđave na Srđu. Read more »

Ratna sjećanja – 2

This entry is part 2 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

    Podrška ovom “oružju” već je postojala na terenu, a to je bila mreža repetitora radio signala, (digipiteri, repetitori digitalnih informacija) smještenih na vrhovima brda, uglavnom u objektima HRTV-a ili Pošte. Read more »

Ratna sjećanja – 3

This entry is part 3 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

    Dakle, poruka je tekst napisan na računalu, koji se u modemu pretvori u zvuk, dakle kodira, a usput i dodatno šifrira sa zadanom zaporkom, šalje se u dijelovima-paketima, pa je gotovo nemoguće dešifrirati takvu poruku. Pogotovo jer svaka stanica koristi drugačiju, ranije dogovorenu, zaporku! Read more »

Ratna sjećanja – 4

This entry is part 4 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     Odmah smo telefonirali na sve strane i prenijeli vijest da nas Zagreb opet čuje. Čini mi se da su najbrže reagirali novinari iz radio Dubrovnika, jer sam im za vrijeme boravka u zgradi radio-stanice pokazao kako mogu poslati izvještaje. Read more »

Ratna sjećanja – 5

This entry is part 5 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

    Nisam nažalost mogao koristiti moju kratkovalnu postaju, koja ima daleko veći direktni domet, praktično cijeli svijet. Naime prijemnik moje kratkovalne postaje ostao je na odašiljaču na Srđu jer nam je služio kao “emergency” – rezervni, uređaj za prijem programa radio – Zagreba na kratkome valu, Read more »

Ratna sjećanja – 6

This entry is part 6 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     S vremenom sam sve više osjećao loš kvalitet veze.  Trošio sam previše vremena zbog prekida, radio sve duže u noć. Poruke smo sređivali na kraju dana, do duboko u noć, nekad i do zore. Spavali smo po koji sat, jer smo rano ujutro nastavljali rad, budeći susjede bukom agregata ponekad već u 06:00 sati, ako je bilo nešto važno. Read more »

Ratna sjećanja – 7

This entry is part 7 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     Brzo sam obišao pogon odašiljača i stambeni dio, sve je bilo na svome mjestu kao da je sve normalno. Osim što je sve stalo, kao da sam u bajci o Trnoružici. Izišao sam vani vidjeti mjesto gdje je pogodila raketa. Bilo je teško gledati rastrgane kablove i uništenu antensku kućicu srednjevalne antene. U mraku je sve izgledalo još strašnije. Read more »

Ratna sjećanja – 8

This entry is part 8 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

    Moja Škoda je stenjala pod teretom, legla je prilično, ali srećom nije ništa strugalo po asfaltu, (nebi bilo baš pametno izazivati nevolju u onoj tišini…) nije ništa puklo i povratak je protekao glatko kao i odlazak, samo uz još veću pažnju zbog tereta, a i malo više straha da u mraku ne skrenem s puta jer desno od puta je duboka provalija! Read more »

Ratna sjećanja – 9

This entry is part 9 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     Po silasku s Petke, s još većim žarom nastavio sam sa slanjem i primanjem poruka. Moj prijatelj i nekadašnji susjed, ravnatelj bolnice dr. Zoran Cikatić, znao je za mogućnost slanja poruka, pa sam od njega dobio spisak lijekova i sanitetskog materijala za koji se već znalo da bi ga uskoro moglo nedostajati. Read more »

Ratna sjećanja – 10

This entry is part 10 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     Jedne večeri, u kasne sate, posjetila me kod kuće “ekipa” iz bivšeg “štaba TO”, na čije čelo je došao Miljenko Bratoš. Miljenka nisam vidio dugi niz godina, a odrasli smo zajedno na Pelinama. Sjećam se da je bio i Rudi Butković, kolega iz OIC-a, a ostale sam zaboravio. Read more »

Ratna sjećanja – 11

This entry is part 11 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     Neznam kojom brzinom u takvome trenutku radi mozak, ne mogu reči što sam sve mislio, ako sam nešto i stigao misliti, ali znam samo da je kroz bljesak proletjelo da je u spremištu i polupuna boca plina i još jedan rezervni bidon pun goriva. Naravno i agregat. A izgori li agregat – ostajemo opet bez veze. Read more »

Ratna sjećanja – 12

This entry is part 12 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     Probudio sam se u podzemlju bolnice, okružen ranjenicima, bio sam među našim ranjenim borcima i civilima. Desna ruka, debelo zamotana do iznad lakta, nije boljela. Nisam zapravo ništa osjećao. Read more »

Ratna sjećanja – 13

This entry is part 13 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

     I tako su prolazili prvi dani jednog novog iskustva, za koji Dum Marin kaže da je: RAT, poguba ljudske naravi. Ako sam u životu svašta promislio, sigurno mi se nikada nije prišuljala ta misao da će nas snaći rat i to tako nepravedan u kojemu smo «topovska hrana», ne jer smo janjci, nego jer nemamo čime uzvratiti! Read more »

Ratna sjećanja – 14

This entry is part 14 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

    Reakcije primatelja bile su uglavnom slične, prvo nevjerica otkuda sad poruka, pa onda pitanja kako je to stiglo, dali je to nekome do zafrkavanja, itd, ali je supruga rijetko kome odavala tajnu kojim putem nama dolaze informacije. Nije davala ni naš broj telefona, već bi primatelju prenijela poruku i pitala ga dali želi poslati odgovor. Read more »

Ratna sjećanja – 15

This entry is part 15 of 29 in the series Moja sjećanja na rat

    Interesantno je sjetiti se i kako su se Dubrovčani hranili tih dana. Mislim nikad bolje u povijesti. Morali su… Nažalost frižideri nisu više ničemu služili, ni obični ni dubinski, sve se već zagrijavalo, počinjalo kvariti, trebalo je pojesti svo meso koje je bilo zamrznuto, ili ga baciti. Read more »