Rat u Gradu

“PRLJAVI RAT”

Jevrem Brkovi?: «PRLJAVI RAT» uvod:

“Velika je muka svakog pisca kako zapo?eti novu knjigu, još ako to nije knjiga proze ili poezije. Dugo nijesam znao kako i ?ime, kojim tekstom i o ?emu, u?i u knjigu o srbo-crnogorskom ratu, na­padu na Konavle i Dubrovnik, mojima apeIima, bjekstvom iz Crne Gore, prvim danima emigracije i onom napisanom u emigraciji.  U jedanaestom mjesecu prošle (1991) godine, dok sam još bio u Ljubljani, pozvala me je gospo?a Irena Urbi?, izuzetno pametna žena, nekonvencionalnog šarma, da gostujem na književnoj tribini u Kopru.

Rado sam pristao i doživio jednu od onih književnih ve?eri što ih pisac za cijelog života pamti i prijateljima ?esto o njima pri?a. To su one rijetke ve?eri koje se pamte zbog širom otvorene duše i o?iju prisutnih gradana, zbog pravog interesovanja za svaku izgovorenu rije?, kad slušaoci saosje?aju s piscem, postaju njegovi trajni prijatelji i ?itaoci.

Sjutradan mi je gospodin Vitko Kogoj, novinar Primorske novice i dopisnik nekog njema?kog lista, kao zahvalnost za moju tih dana objavljenu pjesmu – Dubrovni?e, oprosti! – poklonio neke ?udne papire na kojima su bili desetodnevni vapaji, pozivi i obra?anja SVIMA – revnosnog dubrova?kog radioamatera Dubravka Lasi?a Duba. Materijal je bio u sirovom stanju, na specijalnom radio-papiru, kako ga je primio neki od fanati?nih koparskih radioamatera. Pravi radioamateri su moderni zavjerenici istine i humanosti, brze i autenti?ne informacije o nesre?ama, prirodnim kataklizmama i ratnim zbivanjima nad kojima agresor drži embargo, a napadnuti nemaju mogu?nosti da kažu cijelu istinu o svojim mukama, žrtvama i agresorskom ludilu. U vijeku fantasti?nih telekomunikacija, satelitskih i radio veza – radioamateri su izborili sebi mjesto možda najsigurnijih svjedoka, izvješta?a i opisiva?a tragi?nih dogadaja. Kad sve zakaže, iznevjeri, ?ak i one ?udovišne satelitske antene, kad umuknu telefoni i telegrafi – oni su tu da svojim S.O.S. znacima i pozivima upozore ljude što se to doga?a. Naravno da sam poklon sa zadovoljstvom primio i toga dana samo ovlaš bacio pogled na sve one ?udne radio-oznake: šifre, brojke, kratice, oznake i signature.

Ni slutio nijesam da sam tog sun?anog jutra u Kopru dobio na dar autenti?an dokument trajne istorijske i literarne vrijednosti, dokumenat koji o dubrova?koj tragediji svjedo?i mnogo duševnije, istinitije i konkretnije od svih službenih vojni?kih i ratnih novinarskih izvještaja. Ni pretpostaviti nijesam mogao da sam u posjedu doku­menta koji je po potresnosti i autenti?nosti ravan Dnevniku Ane Frank i zapisima male Tanje Lenjingra?anke, iz dana opsade, koja nije stigla da zapiše samo svoje umiranje.

Tek sam nakon mog prelaska u Zagreb zavirio u radioamaterski dnevnik Dubrov?anina Dubravka Lasi?a Duba. Iz pasusa u pasus po­stajao sam sve zbunjeniji i zadivljeniji Lasi?evim svjedo?enjem o tra­gi?nim danima vje?nog grada Dubrovnika, njegovim potresnim pozi­vima u pomo?, S.O.S. vapajima, dragocjenim informacijama i suštin­skim formulacijama ratnog stanja i svega što se dešavalo u gradu Svetog Vlaha i njegovoj napadnutoj okolini. Kada sam završio ?itanje ovog sudbinskog štiva postalo mi je jasno da je Dubravkov dnevnik najstrašnija osuda agresora i najdostojanstvenije preziranje varvara, njihovog maroderskog plja?kaštva i paranoi?nog rušilaštva. Uvjeren sam da sažetiji i autenti?niji, ljudskiji i domoljubniji, pobožniji i smi­reniji dokumenat o dubrova?kim danima ratnog užasa ne može po­stojati. .

Dubravko Lasi? Dubo je deset teških dana svakodnevno ispo­vijedao svijetu svoj ranjeni Dubrovnik i sebe: Boli ga razaranje stare gradske jezgre, zasuzi nad groznom sudbinom starica i staraca koji ?ekaju u redu za žlicu juhe, uzdiše za gladnom djecom, ?uje svuda oko sebe stara?ke kletve, javlja svijetu da su oskrnavljena i stara du­brova?ka groblja – Boninovo i Mihajlo – strijepi nad sudbinom Voj­novi?evih ?empresa, preklinje svoju radioamatersku sabra?u da svijetu jave: Dubrov?ani su i dalje tu gdje su, a da Dubrovnik polako umire, da su ga vandali pretvorili u logor, u geto, u duševnu bolnicu, u pakao i doma?ih i ubjeglih…

Nijesam se dvoumio: Ovo je pravi klju? za ulazak u moju knjigu o Dubrovniku, ratu, bjekstvu iz Crne Gore i emigraciji, o onim crno­gorskim nesre?nicima što su ih Miloševi?, Bulatovi?, ?ukanovi?, Ko­sti?, general Strugar i samozvana JNA napravili ratnim zlo?incima, plja?kašima, paliku?ama i ubicama…”