Ima još, ima !!

Ima još, nije se Juso umorio od sjećanja. Ali, zbilja je zanimljivo kako branitelj opisuje svoju ulogu, ono tako jednostavno: biti ili ne biti! Čini mi se da je u tome suština domovinskog rata, bilo je biti ili ne biti. Pozdrav Šekspiru i Hamletu, ali evo kako Juso priča:

Noć polako pada tako da smo odlučili ostati tu noć u Kaladjurdjevićima. Odjednom se čuje velika buka, četnici su upalili tenkove odzvanjalo je jezivo, cijelu noć su pravili buku ali napada nije bilo.

Sutra oko 9 sati ujutro su mi javili da ima tenk ispred Vukovića i da ga treba uništiti, tako da specijalci mogu krenuti u čišćenje. Svojim suborcima sam rekao da mi donesu granate, a ja sam svoj top počeo vući, išao sam putem a neko od mojih suboraca je išao iza mene i nosio granate. U tom momentu nisam znao tko je, jer sam gledao samo naprijed da vidim gdje je tenk, poslije su mi rekli da je to bio Šabadin.

Kada sam došao do jednog bogena (krivine) na drugoj strani puta sam ugledao tenk i sa njegove desne strane je bio i transporter. Udaljenost je bila oko 300 metara, stajao sam na sred puta sa topom kao glineni golub, i bio spreman da pogodim ili da budem pogođen. Gađao sam prvo tenk granata ga je pogodila i dolje ispod cijevi počelo je dimiti, brzo sam stavio drugu granatu i gađao sam transporter, njega sam pogodio kako treba, odmah se zapalio,  ali tenk je i dalje samo dimio. Počelo je pucanje, pa sam pobjegao na lijevo u šumarak gdje je bio jedan specijalac, nakon nekog vremena pucanje je malo stalo.

NASTAVLJA SE

Series NavigationNema više…Vukovići

Comments are closed.