Ratna sjećanja: Haag

A ovo sam zaboravio, ali da se i to zna! 

NAPOMENA:

     Istražitelji Haškog suda pozvali su me 18.06.2000 godine kao svjedoka događaja iz 1991 godine da se nađem s njima i iznesem im svoja zapažanja o početku rata i najtežim danima koje je Dubrovnik prošao. Nemam pojma kako su me našli… Valjda su neke poruke stigle i do nekih visokih zaposlenika Haškog tribunala?

     Nakon kraćeg razgovora prevoditelj je počeo čitati ovaj tekst i zamolili su me da ga prevedu na Engleski, te da posluži u istrazi o napadu i razaranju Dubrovnika. Priložio sam i nekoliko fotografija, jedna je bila prilično upečatljiva: hladnjača u Gružu u plamenu! Rekao sam im naravno kakav je to “vojni objekt”.

    Ako su događaji koje sam opisao u nekim elementima bili kršenje nekih međunarodnih nepisanih i napisanih pravila radio-amaterizma, meni je svejedno, jer je ta međunarodna zajednica primala moje izvještaje, novine su ih objavljivale, ali to je bilo uglavnom sve. U situaciji u kojoj smo bili, prekršio bih bio i daleko stroža i važnija pravila, jer nama je bilo: preživjeti! I preživjeli smo i obnovit ćemo sve, kao što se obnovila i izgorena koža moje desne ruke! Ipak, itekako se vidi ožiljak kao trajni podsjetnik na konac 1991 godine! Ali, nije ožiljak samo na ruci…

Series NavigationRatna sjećanja -dopunaRatna sjećanja: 1994

Comments are closed.