Ratna sjećanja – 5

    Nisam nažalost mogao koristiti moju kratkovalnu postaju, koja ima daleko veći direktni domet, praktično cijeli svijet. Naime prijemnik moje kratkovalne postaje ostao je na odašiljaču na Srđu jer nam je služio kao “emergency” – rezervni, uređaj za prijem programa radio – Zagreba na kratkome valu, koji smo reemitirali kada je presječena mikrovalna radio veza HRTV-a zauzimanjem nekih objekata na trasi. Kartončić na kojem piše frekvencija: 7.240 Khz na kojoj smo primali visi i danas na mome prijemniku. Ipak, uspio sam kasnije “oteti” KV stanicu, koja je ležala neupotrebljiva (ništa bez struje) i javiti se u Zagreb i fonijom. Prenosio sam kolegama situaciju, utiske, čuđenje tko i što to radi… Znam da su slušali i u drugim gradovima, ne samo u Hrvatskoj, ali su šutali, a ja sam znao gdje ih ubosti. Ipak, nisam mogao predugo ostajati na kratkome valu, jer je stanica gutala dosta struje, odnosno goriva.

Spomenuo bih nekoliko poruka, proslijeđenih tih prvih dana, koje sam zapisao ili koje su mi se usjekle u pamćenje: Poruka za PIK, na telefon 043/751140: “Dubrovkinja” traži 10 tona mesnih doručaka od 200 g i 10 tona pašteta od 50 g! Istovar u solani Ston, potpis gosp. Tiho (mislim da je ipak Miho!) Zvone. A gosp. Branko Jelavić u ime Dubrovkinje naručuje bilo kakvu mineralnu vodu – koliko je god moguće! Volio bih znati dali je ta roba stigla do nas. Hrane je tada bilo dovoljno, ali već je netko mislio i na dužu stazu! Poslao sam i poruku za mrs. Helen Wilkinson od mrs. Kathleen Wilk, te mnogo poruka za naše pomorce. Jedna mi je poruka ipak posebno ostala u sjećanju: gosp. Vinko Bašić, direktor HE Dubrovnik pita HEP u Zagrebu dali da sa jednim ispravnim agregatom u HE Dubrovnik «voze u elektroenergetski sistem»? Zapamtio sam tu poruku zbog dvije stvari: prvo zbog izraza “voziti u sistem”, zvučalo mi je neobično da se struja vozi, a drugo zbog samog sadržaja poruke, jer «voziti u sistem» značilo je isporučivati struju Srbima preko rasklopnog postrojenja Mokro polje, blizu Trebinja!! Naime HE Dubrovnik je dalekovodom vezana na elektroenergetski sistem istočne Hercegovine, a sa Dubrovnikom nije imala nikakve direktne veze! Valjda je i to nekada urađeno baš tako s vrlo određenom namjerom. Mi smo tako čamili u mraku, iako do HE Dubrovnik cestom ima manje od 20 km. Ono što me najviše začudilo, bio je odgovor koji sam gosp. Vinku proslijedio na telefon 23-342, glasio je: “vozi”!! Dakle, isporučivali smo struju iz HE Dubrovnik Trebinju… pa su i Trebinjci i četnici imali sav komfor.

NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 4Ratna sjećanja – 6

Comments are closed.