Ratna sjećanja – 3

    Dakle, poruka je tekst napisan na računalu, koji se u modemu pretvori u zvuk, dakle kodira, a usput i dodatno šifrira sa zadanom zaporkom, šalje se u dijelovima-paketima, pa je gotovo nemoguće dešifrirati takvu poruku. Pogotovo jer svaka stanica koristi drugačiju, ranije dogovorenu, zaporku! Na običnom prijemniku to je samo nekakvo cvrkutanje, slično onome kod faksa ili spajanja na Internet. Ne tvrdim da se šifra nebi mogla razbiti, ali u nekom odlično opremljenome vojnom centru, a i tamo nakon prilično vremena i rada. Za to napadač sigurno nije imao ni znanja ni vremena, a iskreno nebi imao baš neke velike koristi od mojih poruka. Stanje u gradu vidjeli su kroz dvogled, što smo mi u Gradu osjećali i mislili lako je bilo pretpostaviti. Kada je nestalo hrane nekako mi se čini da sam mislio samo na to da bih mogao «nestati», ako nastavim gubiti težinu i jesti nešto malo jednom dnevno.

    Ali prvi problem pojavio se već slijedećeg dana. Signal repetitora na Srđu počeo je slabiti. Akumulator je očito bio na izdisaju, iako sam prema potrošnji izračunao da će izdržati barem 7 dana. Kasnije kada sam bio na Srđu ustanovio sam da ga je pogodio geler, jedna čelija bila je oštećena prilikom raketiranja Srđa i iscurio je elektrolit. Ostao je u ruševinama… Pošto problem nikada ne dolazi sam, pokvarilo se i računalo doneseno iz Zagreba. Zatajio je tvrdi disk. Tako sam pokupio svu opremu i najprije krenuo u potragu za nekim izvorom struje, jer sam drugo, nešto slabije računalo, imao kod kuće. Naišao sam na razumijevanje kod kolega iz Atlasovog sektora elektronike, pa sam dobio kombi i agregat. Ukrcao sam opremu i smjestio se na obronku brda Petke, odakle je opet išla veza, i to direktno na repetitor na Vidovoj gori na otoku Braču, a često sam direktno kontaktirao i poznanike s druge strane Jadrana i preko njih slao poruke. Nažalost nisam uvijek mogao odgovarati na sva njihova pitanja, ali nekoliko puta prenijeli su sve što sam rekao u lokalnim medijima. Pošto su kombi i agregat zatrebali za druge, važnije, potrebe, opet sam morao prekinuti rad. Onda sam zatražio agregat od firme u kojoj sam bio zaposlen i dobio od HRTV-a agregat. Dobio sam i gorivo i sve to smjestio u mini spremu u malome vrtu ispred stana, a računalo i stanicu ponovo vratio u dnevni boravak, u moju “primo-predajnu sekciju”. Tako je veza opet bila uspostavljena, iako se često prekidala, jer je moja lokacija u Lapadu dijelom zaklonjena prema otoku Braču. Ali, – išlo je, pa makar i uz mnogo muke i ponavljanja. Javljao sam se u intervalima, radi štednje goriva.

NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 2Ratna sjećanja – 4

Comments are closed.