Ratna sjećanja – 2

    Podrška ovom “oružju” već je postojala na terenu, a to je bila mreža repetitora radio signala, (digipiteri, repetitori digitalnih informacija) smještenih na vrhovima brda, uglavnom u objektima HRTV-a ili Pošte. Ovo “oružje” nije nikome fizički naškodilo, ali je umnogome doprinjelo da se pisane poruke iz Dubrovnika čitaju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, Austriji i dalje po Evropi a i svijetu. Treba napomenuti činjenicu, koju su već mnogi zaboravili: u trenutku raketiranja PTT mikrovalnih postrojenja na Srđu, nekoliko dana sve su veze s Dubrovnikom, osim ove i par specijalnih, bile prekinute! Pokazalo je i prvo raketiranje Srđa i to baš pogona PTT-a, da je neprijatelj odavno planirao da nas najprije informativno, a zatim i fizički, odsiječe od Hrvatske i svijeta. Dogodili su se i brojni propusti, pa neke KV mreže nisu proradile, čak ni žične, čudne koincidencije, čudni kvarovi, rekao bih ipak – rad pete kolone. Nešto slično povlačenju oružja TO i slično. Jer i informacija je oružje, pa je u bolesnim mozgovima vjerojatno tinjala ideja «Zaustavite Reuter», ali pokazalo se da to nije baš tako lako. Neka rupica uvijek ostane otvorena!!

     Brzo se pokazalo koliko je vrijedna donesena oprema, veza sa Zagrebom, tih dana najčešće i jedina, funkcionirala je bez problema. Struje nije bilo, ali je u zgradi radio-stanice, u koju sam smjestio opremu, radio agregat i imali su dovoljno goriva. Na radiju su proizvodili i emitirali svoj program, još uvijek je bilo dovoljno baterija za prijemnike, a svaku vijest ljudi su čekali u nadi da će stvari krenuti nabolje… Radio Dubrovnik bio je jedini Hrvatski program koji se tada na UKV valovima, koje je većina radio prijemnika imala, mogao u Dubrovniku i najbližoj okolici čuti.

    Sama veza koju sam ja koristio ostvaruje se sistemom skakutanja sa brda na brdo, prvi repetitor (digipiter) “dodaje” dio poruke susjednom digipiteru, ovaj slijedećem i tako do Zagreba ili Sarajeva, Ljubljane, Rima ili Stockholma i korisnika koji su na frekvenciji tog digipitera i imaju potrebnu opremu za prijem i dešifriranje signala. Kvalitet ostaje uvijek isti, nema promjena, šumova, iskrivljavanja slova itd, jer se prenosi digitalna informacija, a svaki digipiter prilikom reemitiranja «paketa» traži potvrdu (CRC) da je isti stigao u redu. Paketi su dijelovi poruke, računalo podijeli svaku poruku na više paketa, a emitiraju se jedan po jedan, tako da tek kada stigne potvrda da je prethodnio poslani paket primljen bez greške ide slijedeći. Znači u prijenosu ne može doći ni do najmanje pogreške.

NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 1Ratna sjećanja – 3

Comments are closed.