Ratna sjećanja – 1

Odlučio sam prebaciti i moja sjećanja u seriju iz domovinskog rata. Tu i tamo dodati poneku zaboravljenu sitnicu, jer neke su ostale utisnute jače od drugih. Koliko su moja sjećanja točna? Ja mislim prilično, iako… uvijek je moguće da se nešto doimalo drugačije, izgledalo lakše ili teže.. Ali, evo serije:

Autor: Dubo Lasić
(napisano početkom 1995. godine)

Prvi put u životu čuo sam uživo zvuk eksplozije topovskog projektila… U to sunčano jutro, nakon tko zna koliko stotina godina, našao se netko dovoljno svirep da naredi da se topovima puca na Dubrovnik. Tu naredbu potvrdio je i neki visoki pomorski časnik, jer je pucano sa broda, topovnjače. Izjurio sam iz zgrade radio-stanice i ugledao dim, projektil je udario ispod tvrđave na Srđu. Taj prvi hitac nije učinio nikakvu štetu, možda je jedino ubio koju guštericu koja je izišla na sunčanje. Uslijedile su nove eksplozije i ja sam požurio natrag k mojim radio-uređajima, da vijest o ovom napadu odmah proslijedim u Zagreb.

    “Oružje” s kojim sam dočekao početak rata u Hrvatskoj bilo je neposredno pred početak Domovinskog rata dopremljeno iz Zagreba. Nisam tada u ljeto 1991 (ili je bilo rano proljeće… ne sjećam se više) niti znao da sam već uključen u obranu zemlje, pitanje je tko je to znao i vukao te (pametne) poteze, možda se jednog dana i to sazna. Vozeći se autom “Odašiljača i veza” RTZ-a od Zagreba do Splita, dolaskom u “škakljivu zonu” strahovali smo od neke nenadane balvan zasjede, koje su već “funkcionirale”. Dakle, već je počelo “komešanje”, pa je moglo biti opasno naletjeti na neku balvansku zasjedu. Balvani na putu, balvani pored balvana, a kod nas u autu – svašta nešto! Očito špijunska oprema! Ali, zahvaljujući sreći i dobrom poznavanju nekih sporednih puteljaka i stramputica mog kolege Srđana Alujevića sa odašiljača Biokovo, sretno smo se provukli sa cijelom skupom i osjetljivom opremom. Odahnuli smo tek blizu Splita. Omirisao sam početak strašnih događaja, ali nisam bio svjestan toga, zapravo u rat nisam ni vjerovao.  

    To “oružje” sastojalo se od PC – računala, onih starih i zaboravljenih XT i AT, sa MFM hard diskom, radio stanice za ultrakratki val, antene i modema. Osim računala drugu opremu, kao i osnovnu obuku za one koji o tome nisu ništa znali, dobili smo na sastanku u zgradi Odašiljača i veza HRTV-a. Bili su pozvani uglavnom tehničari sa odašiljača HRTV-a, oni koji su se bavili radio – amaterstvom, ali i oni koji nisu o tome baš ništa znali. Nakon sastanka i obuke, na Žitnjaku je podijeljena oprema i krenuli smo se uključiti u mrežu. Nije naravno izričito spomenuto zašto, ali većina nas je vidjela jednu predostrožnost i dopunu naših profesionalnih veza koje su na mikrovalnim frekvencijama znale zimi pucati, posebno na relaciji Srđ-Biokovo, jer u tu trasu “zadire” vrh brda Tmor, negdje  iznad Slanoga.

    Mnogi sati utrošeni 1990 i 1991 na eksperimentiranje zbog uklanjanja smetnji od jakog visokofrekventnog polja na Srđu, veranje po okolnim stupovima i po glavnome antenskom stupu i traženje najboljeg položaja za antenu zbog veze prema drugim stanicama, sada su se pokazali kao odlična priprema. Tehnologiju, računalski program i sistem rada dobro sam poznavao, jer sam se već neko vrijeme kao radio-amater bavio ovim relativno novim načinom komuniciranja putem računala i već sam stekao mnoge prijatelje u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, BiH . Mislim da je to mnogo vrijedilo i doprinjelo da ova veza besprijekorno funkcionira.

NASTAVLJA SE

Series NavigationRatna sjećanja – 2

Comments are closed.