\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0 Odmah po dolasku kod prijatelja \u00e2\u20ac\u0153okupirao\u00e2\u20ac\u009d sam \u00e2\u20ac\u0153za potrebe Hrvatske republike\u00e2\u20ac\u009d dio njegove packet-radio stanice i sa nje posredovao u slanju poruka. Prijatelj je bio presretan \u0161to mo\u017ee pomo?i, a sa njegovom vrhunskom opremom sve je i\u0161lo bez problema, samo je ipak bio jedan \u00c2\u00a0problem?i?: pozivni znak.\u00c2\u00a0Da se ne moram stalno iznova predstavljati, po?eo sam koristiti svoj pozivni znak, dakako ilegalno, jer sa Italijom jo\u0161 nismo imali reciprocitet u kori\u0161tenju pozivnog znaka. Logika je bila jednostavna, jer nitko nije mogao znati da moja emisija ide direktno sa tipkovnice, te da ne dolazi iz Dubrovnika. Na taj na?in sam i dalje aktivno sudjelovao u organizaciji dopreme lijekova za bolnicu. Bio sam virtualno \u00e2\u20ac\u0153u Gradu\u00e2\u20ac\u009d i malo tko je znao gdje sam fizi?ki. Sa bolni?kom postajom sam preko par digipitera stalno odr\u017eavao vezu, ako bi \u0161to zatrebalo. \u00e2\u20ac\u0153Konektirao\u00e2\u20ac\u009d sam Grad svaki dan. Ali, sve je pomalo dolazilo u normalu, ve? se naziralo da je Grad sa?uvan. Hrvatska je svaki dan bila ja?a i te vijesti su nam pomagale da nam lak\u0161e prolaze dani. Sastavio sam i osposobio jedan prastari radio, (divan muzejski \u00c2\u00ablampa\u0161\u00c2\u00bb pa smo slu\u0161ali radio Zagreb na srednjem valu, a ponekad i vijesti na kratkome valu. Znao sam otprije napamet sve frekvencije gdje Zagreb emitira.<\/p>\n
\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0 Nakon ne\u0161to vi\u0161e od godinu i po dana, ve? odli?no zalije?ene ruke vratio sam se u Dubrovnik, javio u Ured za obranu i zamolio da mi produ\u017ee dozvolu boravka, iako na prethodnoj nije bilo ozna?eno do kada vrijedi. Gosp. Teo Andri?, predstojnik Ureda za obranu, izi\u0161ao mi je u susret i 20.08.1993. izdao dozvolu za jo\u0161 jednu godinu boravka u Italiji, radi zaposlenja. Kako se sve polako vra?alo u normalu – osim \u0161to nisam nigdje mogao dobiti posao, odlu?io sam odraditi jo\u0161 jednu godinu \u00e2\u20ac\u0153na zapadu\u00e2\u20ac\u009d. Ni dozvola nije vi\u0161e trebala, pa sam oti\u0161ao i kona?no se vratio 1995. godine. S minimumom novaca i jako sretan \u0161to se vra?amo. Preko tri godine sam ?ekao ?as da se vratimo doma. Na\u017ealost, ni 1995 nisu prestala mu?ka ubijanja, ?etni?ka granatana pla\u017ei je ubila i osakatila na\u0161u mladost.<\/p>\n
Po povratku sam morao sebi i obitelji osigurati egzistenciju, posla ni za mene ni za suprugu i dalje nije bilo. Krenuli smo u potpuno neizvjesni privatni posao, sa minimumom svog i s ne\u0161to posu?enog novca, bez puno znanja \u0161to nas ?eka. Nismo vani mnogo \u00e2\u20ac\u0153stavili u ?arapu\u00e2\u20ac\u009d, tek da se sna?emo prvih par mjeseci dok posao krene. Jo\u0161 uvijek pre\u017eivljavamo s malim obiteljskim poduze?em, koriste?i za kupovinu robe poznanstva u Italiji i vrlo povoljne cijene, uvoze?i alat, vij?anu robu i drugo \u0161to spada u \u017eeljezariju. Poduze?e je prvu godinu poslovalo negativno, pa smo na sto muka. Ipak se nadamo…<\/p>\n
Packet radio opet je samo zabava i hobi, bogatiji sam za dosta divnih prijatelja u Italiji, koji su mi pomogli kad je trebalo, brinuli za porodicu i omogu?ili mi lije?enje. Nadam se i ?ekam dane kada ?emo ih mo?i pozvati u goste, kada ?e oni poziv mo?i prihvatiti bez sada jo\u0161 prisutnog straha.<\/p>\n
Dubravko Lasi? radio-amater od 1966 godine<\/strong><\/p>\n KRAJ<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u00c2\u00a0\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0\u00c2\u00a0 Odmah po dolasku kod prijatelja \u00e2\u20ac\u0153okupirao\u00e2\u20ac\u009d sam \u00e2\u20ac\u0153za potrebe Hrvatske republike\u00e2\u20ac\u009d dio njegove packet-radio stanice i sa nje posredovao u slanju poruka. Prijatelj je bio presretan \u0161to mo\u017ee pomo?i, a sa njegovom vrhunskom opremom sve je i\u0161lo bez problema, samo je ipak bio jedan \u00c2\u00a0problem?i?: pozivni znak.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[31],"tags":[],"class_list":["post-4564","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-serije"],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4564","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4564"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4564\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4564"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4564"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4564"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}