?im je dan ovladao, po?inje pucnjava. U tijeku no?i partizani su se pregrupirali i vjerojatno dobili i poja?anja. Na nas se puca s visova oko ceste. Cesta je zakr?ena ljudima. Vojnici i civili, \u017eene i djeca. Kamioni, zapreke, pokoji osobni automobil. Padaju prve \u017ertve, mno\u017ee se ranjenici. ?uju se i minobaca?i. Uzvra?amo vatru, nasumice pucamo po rubovima \u0161ume iako nikoga ne vidimo. Pokraj jedne ku?e na lijevoj strani ceste improvizirano previjali\u0161te. Ranjenici le\u017ee na goloj zemlji. Tekli? donosi zapovijed satniku Vodopiji da prije?emo cestu i napadnemo neprijateljske postrojbe koje tuku po nama. Predvo?eni satnikom Vodopijom, poru?nikom Raji?em, zastavnikom ?orlukom, uz moju asistenciju, razvijeni u lanac, kre?emo u kosinu. Priklju?uju nam se i drugi borci koji su, u op?em mete\u017eu, izgubili svoje postrojbe. Bezglasni juri\u0161. Netko nas, samo Bog zna posredstvom ?ega, sna\u017enim glasom upozorava da je pred nama 51. vojvo?anska divizija i tra\u017ei da se predamo. Rije?i su popra?ene \u017eestokom koncentriranom vatrom. Iako sada u vodu imamo desetak strojnica “\u0161araca”, dok su ostatak naoru\u017eanja “\u0161majseri”, u trku veoma rijetko zapucamo. Ogla\u0161uju se i na\u0161i baca?i. Tuku vrh brijega pred nama i dolinu iza njega. U sna\u017enom naletu zauzimamo kotu i sti\u017eemo do jedne crkve na samome vrhu brijega. Preska?emo tijela poginulih partizana. Uz njih hrpe ?ahura, neke su jo\u0161 vru?e. Uz crkvu duga?ak zid naslaganih cjepanica, vjerojatno nasje?enih i pripremljenih za ogrijev. Iza njih uzimamo zaklon. Dah?emo od napora. Pred nama je slijede?i brijeg. Dijeli nas udolina. Od jednog do drugog vrha razdaljina oko 400 metara zra?ne linije. I mi smo imali gubitaka. Uz nekoliko te\u017eih i ve?i broj lak\u0161ih ranjenika. Oni lak\u0161i se poku\u0161avaju previti sami, nitko i ne pomi\u0161lja na odlazak s boji\u0161ta. Spomenut ?u samo usput da su u mojoj satniji svi bili Hercegovci osim jednog Bosanca koji je nekako me?u nas “zalutao”. Mislim da i to ne\u0161to samo po sebi govori.<\/p>\n
Ovdje moram napraviti digresiju. \u017divot zaista pi\u0161e romane. Kojih tridesetak godina kasnije, u nevezanom razgovoru s nekolicinom kolega iz avioprijevozni?kog poduze?a u kojem sam radio, Mile Veselinovi?, pilot kapetan zrakoplova B-727, pri?aju?i o svojim ratnim sje?anjima, spomenu svibanj 1945. godine i borbu koja je njega, tada u ?inu partizanskog majora, stajala odlikovanja ili unapre?enja. Kako je ispri?ao, njegov je bataljun dobio te\u0161ke batine od neprijateljske postrojbe s kojom se kod Dravograda sukobio. Za neuspjeh je i on bio okrivljen. Zainteresiran, a povu?en njegovim duhovitim pri?anjem po?eh zapitkivati detalje i tako dopunjuju?i jedan drugoga naslikamo brijeg, crkvu, slo\u017eene cjepanice, hrvatski nalet i partizanski uzmak. U naglom blijesku Mile Veselinovi? shvati da sam ja jedan od onih koji su bili uzrok njegovih nevolja i pozva me da se pobratimo i zaboravimo davnu pro\u0161lost. Postao mi je i ostao vjeran prijatelj. ?esto smo se susretali, a koristio je i svaku priliku da me po drugim svojim kolegama pilotima pozdravi. Danas je i on u mirovini, vezu smo jo\u0161 ranije izgubili. To mi je \u017eao jer taj ?ovjek, iako je znao moju punu pro\u0161lost, nije u srcu nosio mr\u017enju niti me je ikada nazvao ru\u017enim imenom, ?ak me je branio pred drugima za koje sam uvijek ostao neprijatelj. Zbog toga je ponekad morao otrpjeti i otvorena predbacivanja.<\/p>\n
NASTAVLJA SE<\/span><\/em><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" ?im je dan ovladao, po?inje pucnjava. U tijeku no?i partizani su se pregrupirali i vjerojatno dobili i poja?anja. Na nas se puca s visova oko ceste. Cesta je zakr?ena ljudima. Vojnici i civili, \u017eene i djeca. Kamioni, zapreke, pokoji osobni automobil. Padaju prve \u017ertve, mno\u017ee se ranjenici. ?uju se i minobaca?i.<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1159","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-razno"],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1159","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1159"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1159\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}