{"id":1150,"date":"2010-02-05T00:48:00","date_gmt":"2010-02-04T23:48:00","guid":{"rendered":"http:\/\/rat-u-gradu.croati.org\/?p=1150"},"modified":"2010-11-04T05:47:55","modified_gmt":"2010-11-04T04:47:55","slug":"str-3","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/?p=1150","title":{"rendered":"Str. 3. Susret"},"content":{"rendered":"

Poznati glas me je dozivao: Lujo! Raskola?ih o?i, posumnjah u ono \u0161to vidim. Ugledah brata Miru i majku Mariju s kojima sam se koncem travnja rastao u Zagrebu. Sada su i oni me?u bjeguncima. Bili su u jednoj skupini civila pje\u0161aka. \"\"<\/a><\/a><\/p>\n

Petar Lasi?, sudac<\/em><\/strong> <\/span><\/p>\n

Obradovah se ali se isti ?as i rastu\u017eih kad doznadoh da se ne zna \u0161to je s ocem, da li je uop?e \u017eiv. Koji dan ranije bio je po\u0161ao u Sisak iz Zagreba, gdje su se majka, otac i brat bili smjestitli od sredine o\u017eujka, u stanu tete Luigie, maj?ine sestre, na De\u017eeli?evom prilazu br. 71, da provjeri da li je sva sudska dokumentacija sklonjena na sigurno mjesto (jedan dio bio je preba?en ne\u0161to ranije u Zagreb). O?evi pratioci vratili su se bez njega, na putu su ih, kod Lekenika, napali partizani. Auto se prevrnuo, oni su isko?ili na jednu stranu ceste, a otac je ostao nepomi?an na drugoj strani, na onoj na kojoj su se nalazili napada?i. Bili su uvjereni da je otac poginuo. Kasnije smo saznali da je bio ranjen i onesvije\u0161ten. Kad je do\u0161ao svijesti, bio je okru\u017een naoru\u017eanim “koko\u0161arima”, kako je on obi?no nazivao partizane. Otjerali su ga u Bjelovar u logor. Jedva je stigao \u017eiv, jer se jedan od sprovodnika na njega obru\u0161io kad je ?uo da je sudac. Nekoliko mjeseci kasnije otac je to na svoj duhoviti na?in objasnio Miri: valjda je taj ?ovo negdje krao koko\u0161i pa ga neki sudac osudio. Stoga se i svetio prvom sucu na kojeg je nai\u0161ao. Da ga taj sprovodnik iz ?ista mira ne zatu?e, oca je sveg u krvi spasio neki od partizana iz te grupe.<\/p>\n

Majka i brat, eto, pje\u0161a?e tre?i dan. Miro vodi zabilje\u0161ke. Po\u0161li su u ponedjeljak, 7. svibnja, oko 6 sati ujutro tramvajem, “jedinicom”, do zadnje zapadne postaje u ?rnomercu i krenuli u neizvjesnost s narodom “per pedes apostolorum”. Na cesti su se upoznali i nastavili dalje s gospo?om Magdom Halilovi?, koja je bila u blagoslovljenom stanju. Priop?avam im da je i brat Nino s Prvom hrvatskom udarnom divizijom, sasvim sigurno, negdje u koloni ispred nas. Miro se smije, ka\u017ee: nas trojica bra?e kao Ga\u0161par, Melkior i Baltazar kre?emo za zvijezdom repaticom k zapadu. Na\u017ealost, umjesto prema Bogo?ovjeku mi smo kretali prema Belzebubu koji nas je o?ekivao u Bleiburgu.<\/p>\n

Nije bilo vremena za du\u017ei razgovor. Ovdje je i Ofan, kako smo zvali na\u0161eg najboljeg prijatelja, bogoslova Dragu Babi?a. Miro mi rafalno nabraja poznata imena: Majer i Klete?ki, Vlado Haller, Dujo Vlaho, Ivo Smoljan… Vidio je i g. Mio?a, na\u0161ega gimnazijskog ravnatelja, s obitelji. Miro mi spominje i napade zrakoplova koji su 7. i 8. svibnja mitraljirali kolonu i bjegunce pa je bilo nekoliko \u0161to mrtvih \u0161to ranjenih. Pri?a i o njihovim bjegovima kroz \u0161umske predjele. Majka opisuje prizor koji je tog jutra pru\u017eao jedan zapaljeni tenk. Morali smo se rastati. Uspio sam ih ipak smjestiti, zajedno s gospo?om Magdom, na neka selja?ka kola da im bude bar malo lak\u0161e.<\/p>\n

I 10. svibnja pro?e u povremenom pokretu i ?estim zastojima, bez osobitih doga?anja. S vremena na vrijeme za?uo bi se neki alarmantni krik: idu Rusi! – ili ne\u0161to sli?no. Hvatali smo se oru\u017eja dok ne bismo utvrdili da su ne?iji prenapeti \u017eivci vidjeli fatamorganu.<\/p>\n

NASTAVLJA SE<\/span><\/em><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Poznati glas me je dozivao: Lujo! Raskola?ih o?i, posumnjah u ono \u0161to vidim. Ugledah brata Miru i majku Mariju s kojima sam se koncem travnja rastao u Zagrebu. Sada su i oni me?u bjeguncima. Bili su u jednoj skupini civila pje\u0161aka. Petar Lasi?, sudac<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1150","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-razno"],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1150","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1150"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1150\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}