{"id":1143,"date":"2010-01-31T00:35:50","date_gmt":"2010-01-30T23:35:50","guid":{"rendered":"http:\/\/rat-u-gradu.croati.org\/?p=1143"},"modified":"2010-11-04T05:43:50","modified_gmt":"2010-11-04T04:43:50","slug":"knjiga-osvrt-1994","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/?p=1143","title":{"rendered":"Knjiga, osvrt 1994."},"content":{"rendered":"

Bleiburg – ta nikad zacijeljena rana<\/span><\/p>\n

Sretan sam i zahvalan \u0161to mi je nakon \u0161utnje duge vi\u0161e desetlje?a pru\u017eena prilika da napi\u0161em nekoliko redaka o hrvatskoj Golgoti, o Kalvariji tisu?a i tisu?a hrvatskih vojnika, seljaka i gra?ana, \u017eena i djece. Bio bih to u?inio i ranije da mi ovaj na\u0161 aktualni, nikad i nikom objavljeni rat, nije oduzeo jo\u0161 barem jednu godinu \u017eivota koju sam proveo u imaginarnoj \u017eici oko slobodarskog Dubrovnika. Znao sam pouzdano kojom ?e bojom procvjetati plo?nici Grada ako u njega u?u suvremeni Huni. O svojoj sudbini, u tome slu?aju, nisam ni najmanje dvojio. Pogotovo \u0161to ve? du\u017ee vrijeme u sebi nosim osje?aj da se je nad Hrvatsku nadvila sablast novog Bleiburga. Zato me posebno boli da se nad tim i ne tako davnim doga?anjima uvodi nekakav ?udan tihi embargo sra?unat na brisanje tih sje?anja iz kolektivne svijesti.<\/p>\n

Mi, pre\u017eivjeli supatnici i suputnici sa svih onih kri\u017enih putova te kasnijih logora i kazamata, to ni po koju cijenu ne smijemo dopustiti. O tim danima hrvatskog holokausta du\u017eni smo, i moramo, \u0161to glasnije govoriti, usmeno i pisanom rije?i. Generacije i generacije na\u0161ih sinova ostale su za ta saznanja uskra?ene, u neznanju stasaju i na\u0161i unuci.<\/p>\n

Po drugi put u ovom stolje?u na\u0161 se je narod na\u0161ao na istoj vjetrometini. Potomci na\u0161ih nekada\u0161njih krvnika opet su na tragu svojih o?eva poku\u0161avaju?i dovr\u0161iti zapo?eto nedjelo. Na\u017ealost, vrijeme je izblijedilo mnoga sje?anja, imena su zaboravljena. Mnogi od nekada\u0161njih istrebljiva?a hrvatskog naroda i danas \u017eive, mnogi u na\u0161em neposrednom susjedstvu. Moramo sve u?initi da njihova (ne)djela budu osvijetljena kako bi mnoga spomenica, mnogi orden za zasluge ili hrabrost izgubili onaj prividni sjaj. Te male Eichmane i Mengelee treba prozvati punim imenom i prezimenom bez obzira na funkcije koje su obavljali (a neki, mo\u017eda, i danas obavljaju) te njihove “juna?ke” ?ine nazvati jedinim pravim imenom. A ime je zlo?in, neoprostiv, do neba vapiju?i zlo?in.<\/p>\n

Oprosti mi, Kriste, \u0161to ne mogu slijediti Tvoj nauk da ljubim bli\u017enjega svoga kao samoga sebe. Jer, oni \u0161to ubi\u0161e moju bra?u i svaku stopu moje domovine natopi\u0161e njihovom krvlju, s one su strane svjetla, to su Luciferi u ljudskom obli?ju, samozvani Mesije koji su moj narod osloba?ali od njega samoga.<\/p>\n

Na tako ?este i uporne pozive da zaboravim odgovaram gromoglasno NE. Ni ja, ni bilo tko drugi, bez obzira na nekada\u0161nje i sada\u0161nje zasluge, nema na to pravo. Onome tko se to usudi na\u0161e ?e majke, na\u0161e udovice koje od 1945. godine do danas nisu skinule crninu, djeca koja nikada nisu upoznala svoje o?eve, prokleti maj?inu utrobu. Ve? pola stolje?a nosimo u du\u0161ama tugu, na tijelima o\u017eiljke. Na\u0161e je glave posulo inje, na\u0161a je ple?a pritislo breme godina. Neumitni biolo\u0161ki zakoni ?ine svoje, svakim se danom sve ve?i broj priklju?uje sjenama na\u0161e bra?e i o?eva u nepreglednoj koloni koju su mr\u017enja i bezumlje za?eli i oblikovali u tragi?nim danima svibnja i lipnja one tako krvave 1945. godine.<\/p>\n

Cijeli sam \u017eivot uvjeren da je, od trenutka zarobljavanja, nada mnom moj an?eo ?uvar \u0161irio krila. Nikako druga?ije ne mogu protuma?iti da sam iz svih onih situacija, u kojima sam se tokom mog “kri\u017enog puta” na\u0161ao, izvukao \u017eivu glavu. Bio sam u kolonama koje su putem sustavno likvidirane i uvijek se na\u0161ao u onom ostatku koji je, iz nepoznatih razloga, bivao po\u0161te?en. U logoru, u nemogu?im uvjetima, istodobno sam bolovao od trbu\u0161nog i pjegavog tifusa, pre\u017eivio sam i uspio se oporaviti. Jo\u0161 kasnije, u kaznionici, neljudskim mu?enjima dovo?en sam na sam rub \u017eivota. U trenutku kada sam osjetio da ?u se slomiti, prerezao sam vene, bio sam na vrijeme prona?en i spa\u0161en.<\/p>\n

?ini se da je Svevi\u0161nji odlu?io da budem svjedok i ja sam to kao poslanje prihvatio. Dok su Dubrovnik zasipale granate, nemaju?i nikakvog skloni\u0161ta, sjedio sam u kuhinji prizemnog stana i slagao mozaik iz krhotina svojih sje?anja. To sam preto?io u rije?i i napisao knjigu s nadom da ?e poslu\u017eiti prisje?anju starijih i biti informacijom i podukom mla?im generacijama o hrvatskoj suvremenoj zbiljnosti. Ako u tome uspijem, odu\u017eio sam barem djeli? svog duga.<\/p>\n

Bleiburg kao metafora i svi kri\u017eni putovi ostavili su na bi?u hrvatskog naroda neizbrisive o\u017eiljke. Da se jedan mali narod oporavi od takvog genocida, moraju pro?i desetlje?a. Uz povratak vjeri, pove?ani natalitet, op?i prosperitet i u?enju na gre\u0161kama otaca, to bi moglo uspjeti na\u0161oj djeci i na\u0161im unucima.<\/p>\n

Ne dopustimo da ova, barem za sada poznata, gubili\u0161ta Hrvata – Bleiburg, Jazovka, Ko?evski rog, Maceljska \u0161uma i druga nespomenuta – preraste trava zaborava. Na njih treba hodo?astiti ne obaziru?i se na primjedbe da to “nekome” smeta. To treba ?initi s jednakim pijetetom s kojim Hrvatska pristupa Jasenovcu. \u017drtve bilo ?ijeg bezumlja vrijedne su po\u0161tovanja. A \u0161to se ti?e Jasenovca, on je 1945. godine bio i jedna od posljednjih postaja velike kolone hrvatskih zarobljenika, njihov je kri\u017eni put tamo zavr\u0161io. Valjda ?e se i o tome u nekim drugim prilikama ?uti puna istina.<\/p>\n

Kada se 15.svibnja na Bleibur\u0161kom polju prah s na\u0161e obu?e, donesen iz domovine Hrvatske, izmije\u0161a s onom istom zemljom koja pamti na\u0161e stope od prije pola stolje?a, tuga ?e nam opet zamagliti pogled, opet ?e gr? stegnuti na\u0161a grla, iz sje?anja ?e opet navrijeti dragi likovi na\u0161e bra?e i na\u0161ih o?eva ?ije je umiranje upravo tu zapo?elo.<\/p>\n

Mo\u017eda ?u opet, kao prije vi\u0161e godina, u \u0161umu vjetrova uzbibanih grana onih tako poznatih borova, razabrati glas pokojnog starijeg brata i ?uti njegov posljednji pozdrav kada je kao mladi, ponosni hrvatski ?asnik krenuo u susret svojoj mu?eni?koj sudbini.<\/p>\n

Kleknut ?u i poljubiti onaj granitni monolit \u0161to u tu?oj zemlji svjedo?i o veli?ini \u017ertve tisu?a i tisu?a Hrvata, seljaka, radnika i intelektualaca. Njihova je krv vezivno tkivo ove Hrvatske, njihove kosti su temelj na kojemu, nakon pola stolje?a bezna?a, ponovno gradimo svoju domovinu. Neka bude sto puta proklet onaj tko nas u tome poku\u0161a sprije?iti. Neka proklete budu Jude u na\u0161im redovima.<\/p>\n

Sjetit ?u se davno zapisanih rije?i i \u0161apatom ih umjesto molitve izustiti:<\/p>\n

Lica zrcale umor. Noge kora?aju same<\/p>\n

pra\u0161njavim putem. O?i su prazne, tek u njim slika<\/p>\n

majke il’ drage. Kolona srlja put tame<\/p>\n

tra\u017ee?i u njoj oblik du\u0161i dragoga lika.<\/p>\n

Oblaci di\u017eu se praha. Za otpor nemaju snage<\/p>\n

primiv\u0161i cjelov smrti. Tek pucnji razdiru zrak<\/p>\n

a pra\u0161ina krvlju se boji. Iz o?iju nestaje drage<\/p>\n

i ponos zjene im puni. Dok posljednji sun?ev trak<\/p>\n

blijedi na prahu kose i sunce umire s njima<\/p>\n

utjehu ne mogu? dati. Izgledom bijedni, u du\u0161i lijepi<\/p>\n

upiru pred sebe o?i. Lice im tu\u017eni, nesretni izraz prima<\/p>\n

jer imaju pogled, a ne vide ni\u0161ta. Od tuge oni su slijepi.<\/p>\n

U Dubrovniku, po?etkom svibnja 1994.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bleiburg – ta nikad zacijeljena rana Sretan sam i zahvalan \u0161to mi je nakon \u0161utnje duge vi\u0161e desetlje?a pru\u017eena prilika da napi\u0161em nekoliko redaka o hrvatskoj Golgoti, o Kalvariji tisu?a i tisu?a hrvatskih vojnika, seljaka i gra?ana, \u017eena i djece. Bio bih to u?inio i ranije da mi ovaj na\u0161 aktualni, nikad i nikom objavljeni […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1143","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-razno"],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1143","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1143"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1143\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1143"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1143"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1143"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}