Kada neki doga\u0111aj poslu\u017ei kao klju\u010d za knjigu, onda taj doga\u0111aj zavrje\u0111uje da se potanje opi\u0161e. Tim vi\u0161e jer se ve\u0107 odavna javi\u0161e se oni koji su bili prije i \u010dinili to bolje, da ne govorimo da su mnogi od tih i odlikovani i smje\u0161teni u povijest. Meni i meni sli\u010dnim neuniformiranim ljudima iz sjene ostaje da se s malo tuge i vi\u0161e gor\u010dine prisje\u0107amo onoga \u0161to smo u\u010dinili, a \u0161to bi u sli\u010dnoj situaciji sigurno i ponovili. Stoga pozdravljam inicijativu da se sakupe i objelodane mnoga svjedo\u010danstva o doga\u0111ajima koje ve\u0107 pomalo prekriva veo zaborava. Da se sazna pone\u0161to o pekarima, vatrogascima, voza\u010dima, radnicima Vodovoda, HPT-a, Elektrojuga i o svima ostalima, kojih se te\u0161ko i sjetiti, pa i o vezistima. Siguran sam da su mnoga djela bila itekako vrijedna i korisna i da su doprinjela zajedni\u010dkom cilju, slobodnoj, samostalnoj Hrvatskoj. Pro\u010dita li netko retke koji slijede, bit \u0107e mi to dostatna hvala i naknada za pretrpljene boli i trajne o\u017eiljke koje nosim. Jo\u0161 vi\u0161e ako se netko nekad prisjeti iznenadne, neo\u010dekivane poruke koju je na po\u010detku rata, kroz ona tri najte\u017ea mjeseca, dobio nekim \u010dudnim i nepoznatim putevima.<\/p>\n
Ipak, napomenuo bih kako sam pro\u0161ao kada sam zbog opeklina drugog i tre\u0107eg stupnja zatra\u017eio status civilnog invalida: Pitanja: dali je u trenutku ozljede bila ogla\u0161ena uzbuna? (taman sam se ja kao i mnogi drugi ravnao po tome jeli uzbuna ili nije…) Dali je do po\u017eara do\u0161lo uslijed djelovanja neprijatelja? Dali me netko mobilizirao? Dali mi je netko naredio da radim to \u0161to sam radio? I tako bezbroj birokratskih pitanja i podpitanja. A svi odgovori su uglavnom negativni, niti su me mobilizirali, niti su mi naredili, nisu me \u010dak ni zamolili, niti sam obukao ne\u010diju uniformu. Isto sam tako dobio negativan odgovor od nadle\u017enog organa: Ne mo\u017ee se priznati status… Manje vi\u0161e za status, Bogu hvala, iako posljedica ima, nisu tako te\u0161ke, ali ostalo je lebdjeti pitanje koje je iniciralo ono: jeli me netko mobilizirao, ili mi naredio ? Jesmo li se mi, nemobilizirani, ili automobilizirani, a bez i\u010dijeg nare\u0111enja, borili za isti cilj kao i oni koji su imali tu sre\u0107u, ili nesre\u0107u, da ih je netko popisao i ne\u0161to im naredio? Nebi se reklo. Iako sam pripreme za posao koji sam radio bez mobilizacije, uniforme, molbe i nare\u0111enja po\u010deo jo\u0161 u ljeto 1991, peo se po stupu na Sr\u0111u, montirao ure\u0111aje, provla\u010dio se s opremom iz Zagreba pa preko balvan barikada, kasnije rade\u0107i preko talijanske radio-stanice, nemam ni\u0161ta crno na bijelo, nema (ne\u0107e) mi nitko ni\u0161ta pismeno potvrditi, pa nisam niti aktivni sudionik, niti \u017ertva, a niti veteran… Bijah, u\u010destvovah, nestadoh. Sre\u0107om, o\u017eiljke mi nitko ne mo\u017ee izbrisati, plasti\u010dnome kirurgu u ruke se nedam, a na pitanje odakle mi uvijek mogu re\u0107i da sam dao dio ko\u017ee desne ruke za Hrvatsku…. i nije mi krivo!<\/p>\n
U Dubrovniku, 29.11.1995.<\/p>\n
NAPOMENA: 08.06.2009.<\/p>\n
Neznam jesam li spomenuo, ali prijedlog za branitelja je odbijen, valjda ih je ve\u0107 bilo blizu 500.000, pa nije bilo mjesta. Rekli su da nemam dovoljno sta\u017ea, a zanima me dali bi se usudili isto re\u010di i onima koji su bili obu\u010deni 2 tjedna?? Jer ovdje je koncem 91 bilo boji\u0161te. Oni koji su to vrijeme proveli u skloni\u0161tu su branitelji jer imaju du\u017ei sta\u017e!! Ali, \u0161to se mo\u017ee? \u017divot je takav.<\/p>\n
ova napomena dopunjavana je vi\u0161e puta, mo\u017eda je i ubudu\u0107e bude trebalo nadopuniti, bude li va\u017enog razloga.<\/p>\n
Prethodni tekst napisan je povodom jednog sastanka koji je odr\u017ean u tvr\u0111avi Sv.Ivan, vodio ga je gradona\u010delnik \u010ci\u010do Obuljen, a evocirane su ratne uspomene obi\u010dnih ljudi, onih iz Crvenog kri\u017ea, pekara, voza\u010da, po\u0161tara itd. Re\u010deno nam je kako \u0107e se ta sje\u0107anja sakupiti i objaviti, pa sam gdji Maji Nodari dao jedan svoj tekst s opisom onoga \u0161to sam ja radio, ona je to sakupljala, ali na\u017ealost nikakav zbornik (jo\u0161) nije izi\u0161ao, bojim se da nikada niti ne\u0107e..<\/p>\n
Sasvim iznenada saznao sam polovicom 1997. godine da me Predsjednik Republike odlikovao Spomenicom domovinske zahvalnosti, na prijedlog Kriznog sto\u017eera saniteta. Prekrasno je saznanje da se netko ipak sjetio da je i moj doprinos ugra\u0111en u ovu Republiku.<\/p>\n
Tek posebno i ugodno iznena\u0111enje bila je par godina kasnije vijest da su iz Glavnog sto\u017eera Saniteta ili Ministarstva zdravstva, ne znam to\u010dno, predlo\u017eili da dobijem status branitelja. Ja ga nisam tra\u017eio, ali ako ga zaslu\u017euju vezisti koji su radili iz odli\u010dno opremljenog i nadasve snabdjevenog atomskog skloni\u0161ta u OIC-u, valjda pripada i meni. Barem zbog onih par gelera koji su mi pro\u0161li povi\u0161e glave, jo\u0161 i danas probu\u0161enih stakala kuda su uletjeli i zabili se u plafon i ormar pored mene, a da nisam prekinuo rad na stanici… Ili zbog sje\u0107anja na dan Sv. Nikole, kada su naj\u017ee\u0161\u0107e tukli po nama, a ja sam upalio kratkovalnu radio-stanicu i prenosio \u0161to se doga\u0111a onima koji su me slu\u0161ali…<\/p>\n
Ipak, najljep\u0161e iznena\u0111enje priredio mi je moj otac koji je, stra\u017eare\u0107i no\u010du u vrijeme okupacije Dubrovnika na predjelu Plo\u010da, vjerojatno prolazio jo\u0161 jednom Blajburg i Kri\u017eni put, bore\u0107i se jo\u0161 jednom, po drugi put, za slobodu Hrvatske, da bi 1994 godine uz pomo\u0107 prijatelja, izdao knjigu \u201ePakao je po\u010deo u Blajburgu\u201c, sje\u0107anja hrvatskoga vojnika i zato\u010denika. Knjiga je do\u017eivjela i drugo izdanje, iako, na\u017ealost, u Dubrovniku nije nikada uspio napraviti promociju knjige. Nekome nije bilo po volji?<\/p>\n
I o\u010dev mla\u0111i brat Vitomir Miro Lasi\u0107 (i on je kao dijete pro\u0161ao Blajburg) umnogome je doprinio osje\u0107aju da smo svi u obitelji dali ne\u0161to za Hrvatsku, po\u010deo je raditi u Ministarstvu vanjskih poslova i postao je veleposlanik republike Hrvatske u Makedoniji.<\/p>\n
Drugog o\u010devog brata, najstarijeg Ivana-Nina, na\u017ealost nisam upoznao, ni grob ne znamo gdje mu je, ali je ili na Blajburgu ili u blizini. Na Blajburgu ga je moj otac posljednji put vidio.<\/p>\n
Moj djed, koji je umro od posljedica zatvaranja od strane re\u017eima, mo\u017ee biti ponosan na svoje sinove, nadam se i na unuka.<\/p>\n
U nastavku \u201eMoja ratna sje\u0107anja\u201c, 01.10.1991 – 31.12.1991.\u009d<\/p>\n
Dubravko Lasi\u0107<\/p>\n
radio-amater od 1966 godine,<\/strong><\/p>\n pozivni znak: 9 A 2 C Q<\/strong><\/p>\n NAPOMENA: <\/strong>Istra\u017eitelji Ha\u0161kog suda posjetili su me kao svjedoka po\u010detka rata i najte\u017eih dana koje je Dubrovnik pro\u0161ao. Nakon razgovora uzeli su ovaj tekst i preveli ga na Engleski, da poslu\u017ei u istrazi o napadu i razaranju Dubrovnika. Ako su doga\u0111aji koje sam opisao u nekim elementima bili kr\u0161enje nekih me\u0111unarodnih nepisanih i napisanih pravila radio-amaterizma, meni je svejedno, jer je ta me\u0111unarodna zajednica primala moja izvje\u0161\u0107a, novine su ih objavljivale, ali to je bilo uglavnom sve. U situaciji u kojoj smo bili, prekr\u0161io bih bio i daleko stro\u017ea i va\u017enija pravila, jer nama je bilo: pre\u017eivjeti! I pre\u017eivjeli smo i obnovit \u0107emo sve, kao \u0161to se obnovila i izgorena ko\u017ea moje desne ruke! <\/strong><\/p>\n M O J A R A T N A S J E \u0106 A N J A 01.10. – 31.12.1991.<\/u><\/strong><\/p>\n (napisano po\u010detkom 1995. godine)<\/strong><\/p>\n Prvi put u \u017eivotu \u010duo sam u\u017eivo zvuk eksplozije topovskog projektila… U to sun\u010dano jutro, nakon tko zna koliko stotina godina, na\u0161ao se netko dovoljno svirep da naredi da se topovima puca na Dubrovnik. Tu naredbu potvrdio je i neki visoki pomorski \u010dasnik, jer je pucano sa broda, topovnja\u010de. Izjurio sam iz zgrade radio-stanice i ugledao dim, projektil je udario ispod tvr\u0111ave na Sr\u0111u. Taj prvi hitac nije u\u010dinio nikakvu \u0161tetu, mo\u017eda je jedino ubio koju gu\u0161tericu koja je izi\u0161la na sun\u010danje. Uslijedile su nove eksplozije i ja sam po\u017eurio natrag k mojim radio-ure\u0111ajima, da vijest o ovom napadu odmah proslijedim u Zagreb.<\/p>\n \u201cOru\u017eje\u201d s kojim sam do\u010dekao po\u010detak rata u Hrvatskoj bilo je neposredno pred po\u010detak Domovinskog rata dopremljeno iz Zagreba. Nisam tada niti znao da sam ve\u0107 uklju\u010den u obranu zemlje, pitanje je tko je to znao i vukao te (pametne) poteze, mo\u017eda se jednog dana i to sazna. Voze\u0107i se automobilom putem od Zagreba do Splita, dolaskom u \u201c\u0161kakljivu zonu\u201d strahovali smo od neke nenadane balvan zasjede, koje su ve\u0107 neko vrijeme \u201cfunkcionirale\u201d. Ali, zahvaljuju\u0107i sre\u0107i i dobrom poznavanju nekih sporednih puteljaka i stramputica mog kolege Sr\u0111ana Alujevi\u0107a sa oda\u0161ilja\u010da Biokovo, sretno smo se provukli sa cijelom skupom i osjetljivom opremom. Odahnuli smo tek blizu Splita.<\/p>\n To \u201coru\u017eje\u201d sastojalo se od PC – ra\u010dunala, radio stanice za ultrakratki val, antene i modema. Sve to, kao i osnovnu obuku za one koji o tome nisu ni\u0161ta znali, dobili smo na sastanku u zgradi Oda\u0161ilja\u010da i veza HRTV-a. Bili su pozvani uglavnom tehni\u010dari sa oda\u0161ilja\u010da HRTV-a, oni koji su se bavili radio – amaterstvom, ali i oni koji nisu o tome ba\u0161 ni\u0161ta znali. Nakon sastanka i obuke, na \u017ditnjaku je podijeljena oprema i krenuli smo se uklju\u010diti u mre\u017eu.<\/p>\n Mnogi sati eksperimentiranja zbog uklanjanja smetnji od jakog visokofrekventnog polja na Sr\u0111u, veranje po okolnim stupovima i po glavnome antenskom stupu i tra\u017eenje najboljeg polo\u017eaja za antenu zbog veze prema drugim stanicama, sada su se pokazali kao odli\u010dna priprema. Tehnologiju, ra\u010dunalski program i sistem rada dobro sam poznavao, jer sam se ve\u0107 neko vrijeme kao radio-amater bavio ovim relativno novim na\u010dinom komuniciranja i ve\u0107 sam stekao mnoge prijatelje u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, BiH . Mislim da je to mnogo vrijedilo i doprinjelo da ova veza besprijekorno funkcionira.<\/p>\n Podr\u0161ka ovom \u201coru\u017eju\u201d ve\u0107 je dijelom postojala na terenu, a to je bila mre\u017ea repetitora radio signala, smje\u0161tenih na vrhovima brda, uglavnom u objektima HRTV-a ili Po\u0161te. Ovo \u201coru\u017eje\u201d nije nikome fizi\u010dki na\u0161kodilo, ali je umnogome doprinjelo da se pisane poruke iz Dubrovnika \u010ditaju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Italiji, Njema\u010dkoj, Austriji i dalje po Evropi a i svijetu. Treba napomenuti \u010dinjenicu, koju su ve\u0107 mnogi zaboravili: u trenutku raketiranja PTT mikrovalnih postrojenja na Sr\u0111u, nekoliko dana sve su<\/u> veze<\/u> s Dubrovnikom, osim ove<\/u> i par specijalnih, bile prekinute! Pokazalo je i prvo raketiranje i to ba\u0161 pogona PTT-a, da je neprijatelj odavno planirao da nas najprije informativno, a zatim i fizi\u010dki, odsije\u010de od Hrvatske i svijeta.<\/p>\n Brzo se pokazalo koliko je vrijedna donesena oprema, veza sa Zagrebom, tih dana<\/u> naj\u010de\u0161\u0107e i jedina<\/u>, funkcionirala je bez problema. Struje nije bilo, ali je u zgradi radio-stanice, u koju sam smjestio opremu, radio agregat i imali su dovoljno goriva. Naravno, stalno su proizvodili i emitirali svoj program. Jedini Hrvatski program koji se tada na UKV valovima, koje je ve\u0107ina radio prijemnika imala, mogao u Dubrovniku i okolici \u010duti.<\/p>\n Sama veza koju sam ja koristio ostvaruje se sistemom skakutanja sa brda na brdo, prvi repetitor (digipiter) \u201cdodaje\u201d poruku susjednom, ovaj slijede\u0107em i tako do Zagreba ili Sarajeva, Ljubljane, Rima ili Stockholma. Sama poruka je tekst napisan na ra\u010dunalu, koji ra\u010dunalo pretvori u specijalne zvukove, odnosno kodira ih, te jo\u0161 dodatno \u0161ifrira sa zadanom zaporkom, pa je gotovo nemogu\u0107e de\u0161ifrirati poruku. Pogotovo jer svaka stanica koristi druga\u010diju, ranije dogovorenu, zaporku! Na obi\u010dnom prijemniku to je samo nekakvo cvrkutanje, sli\u010dno onome kod faksa ili spajanja na Internet. Ne tvrdim da se \u0161ifra nebi mogla razbiti, ali u nekom odli\u010dno opremljenome vojnom centru, a i tamo nakon prili\u010dno vremena i rada. Za to napada\u010d sigurno nije imao ni znanja ni vremena.<\/p>\n Ali prvi problem pojavio se ve\u0107 slijede\u0107eg dana. Signal repetitora na Sr\u0111u po\u010deo je slabiti. Akumulator je bio na izdisaju, iako sam izra\u010dunao da \u0107e raditi barem 7 dana. Kasnije sam ustanovio da ga je pogodio geler, jedna \u010delija bila je o\u0161te\u0107ena prilikom raketiranja Sr\u0111a i iscurio je elektrolit. Po\u0161to problem nikada ne dolazi sam, pokvarilo se i ra\u010dunalo doneseno iz Zagreba. Zatajio je tvrdi disk. Tako sam pokupio svu opremu i najprije krenuo u potragu za nekim izvorom struje, jer sam drugo, ne\u0161to slabije ra\u010dunalo, imao kod ku\u0107e. Nai\u0161ao sam na razumijevanje kod kolega iz Atlasovog sektora elektronike, pa sam dobio kombi i agregat. Ukrcao sam opremu i smjestio se na obronku brda Petke, odakle je opet i\u0161la veza, preko repetitora na otoku Bra\u010du, a \u010desto sam koristio i poznanike s druge strane Jadrana i preko njih slao poruke. Po\u0161to su kombi i agregat zatrebali za druge, va\u017enije, potrebe, opet sam morao prekinuti rad. Onda sam zatra\u017eio agregat od firme u kojoj sam bio zaposlen i dobio od HRTV-a agregat. Dobio sam i gorivo i sve to smjestio u mini spremu u malome vrtu ispred stana, a ra\u010dunalo i stanicu ponovo vratio u dnevni boravak, u moju \u201cprimo-predajnu sekciju\u201d. Tako je veza opet bila uspostavljena, iako se \u010desto prekidala, jer je moja lokacija zaklonjena prema otoku Bra\u010du. Ali, – i\u0161lo je, pa makar i uz mnogo muke i ponavljanja. Javljao sam se u intervalima, radi \u0161tednje goriva.<\/p>\n Odmah sam telefonirao na sve strane da prenesem vijest da nas Zagreb opet \u010duje. \u010cini mi se da su najbr\u017ee reagirali novinari iz radio Dubrovnika, jer sam im za vrijeme boravka u zgradi radio-stanice pokazao kako mogu poslati izvje\u0161taje. Naravno, vezu je prvenstveno koristila HRTV, daju\u0107i ekipi u Dubrovniku uputstva \u0161to da radi u okviru onoga \u0161to se moglo u\u010diniti. Prema radio-Zagrebu krenuli su izvje\u0161taji dubrova\u010dkih novinara. I\u0161li su \u010desto i kasnijih dana, rijetko koji dan radio-Zagreb nije imao nove vijesti iz Dubrovnika. Ostao mi je u sje\u0107anju i izvje\u0161taj dopisnika Tanjuga, Suada Ahmetovi\u0107a, koji sam poslao u Zagreb kolegama na HRTV, da ga proslijede Vjesniku, a oni Tanjugu na fax 341-650. Na\u017ealost Tanjugu nije bilo ni na kraj pameti da objavi istinu. Tvornica la\u017ei ve\u0107 je proizvodila la\u017ei. Novinar S. Ahmetovi\u0107 je tra\u017eio da u potpisu bude M. A. (Ne znam da li je to novinar Mano Alkovi\u0107)<\/p>\n Ve\u0107 tre\u0107i dan rata moja je veza sve vi\u0161e kori\u0161tena. Poruke su po\u010dele stizati odsvukuda. I od kriznog \u0161taba, trgovaca iz \u201cDubrovkinje\u201d, Hidroelektrane Dubrovnik, MUP-a, pa i HPT-a! Po\u010dela su stizati i pitanja o odre\u0111enim osobama ili familjama. Bilo ih je sve vi\u0161e i ve\u0107 nisam stizao sve sam uraditi. Poslu se priklju\u010dila i moja supruga. Ona je primala i zapisivala izvje\u0161taje od novinara, pa ih tipkala u ra\u010dunalo, jer pi\u0161e br\u017ee od mene. Zatim je preuzela \u201ctelefonsku slu\u017ebu tra\u017eenja\u201d i preno\u0161enja poruka. (Zahvalan sam HPT-u \u0161to mi nije u tom periodu naplatio debele ra\u010dune za telefon) Ve\u0107 rano ujutro sjela bi pored telefona i poku\u0161avala saznati odgovore na brojna pitanja koja su nam stizala. Zaboravio sam spomenuti da su mnogi kolege radio-amateri vrlo brzo otkrili da postoji veza sa Dubrovnikom, pa su mi se javljali odsvukuda s molbom da prenesem poruke njihovoj rodbini, raspitam se kako su itd. Redovni kontakti bili su sa Zagrebom, Rijekom, Splitom, Sarajevom, Ljubljanom i Plo\u010dama. Tako\u0111er sam imao stalnu vezu sa starim prijateljima u Italiji. Njima sam poku\u0161avao objasniti da smo zaista napadnuti i od koga. Nije im u to vrijeme bilo puno toga jasno… Ali, povjerovali su mi i ipak dobar dio tih razgovora proslijedili novinarima. Kasnije sam dobio isje\u010dke iz njihovih novina s tim razgovorima. \u010cuvam ih, a vjerujem da su u mnogim gradovima Italije prvi put tako \u010duli \u0161to se zaista doga\u0111a.<\/p>\n Nisam na\u017ealost mogao koristiti kratkovalnu postaju. Naime, prijemnik moje kratkovalne postaje ostao je na Sr\u0111u, jer nam je slu\u017eio kao \u201cemergency\u201d prijem programa radio – Zagreba, koji smo reemitirali kada je presje\u010dena mikrovalna radio veza HRTV-a, zauzimanjem nekih objekata. Karton\u010di\u0107 na kojem pi\u0161e frekvencija: 7.240 Khz, na kojoj smo slu\u0161ali, visi i danas na mom prijemniku. (Uspio sam kasnije \u201coteti\u201d KV stanicu, koja je le\u017eala neupotrebljiva i javiti se u Zagreb i fonijom)<\/p>\n Spomenuo bih nekoliko poruka, proslije\u0111enih tih prvih dana, koje sam zapisao ili koje su mi se usjekle u pam\u0107enje: Poruka za PIK, na telefon 043\/751140: \u201cDubrovkinja\u201d tra\u017ei 10 tona mesnih doru\u010daka od 200 g i 10 tona pa\u0161teta od 50 g! Istovar u solani Ston, potpis gosp. Tiho (mislim da je ipak Miho!) Zvone. A gosp. Branko Jelavi\u0107 u ime Dubrovkinje naru\u010duje bilo kakvu mineralnu vodu – koliko je god mogu\u0107e! Volio bih znati dali je ta roba stigla do nas. Hrane je tada bilo dovoljno, ali ve\u0107 je netko mislio i na du\u017eu stazu! Poslao sam i poruku za mrs. Helen Wilkinson od mrs. Kathleen Wilk, te mnogo poruka za na\u0161e pomorce. Jedna mi je poruka ipak posebno ostala u sje\u0107anju: gosp. Vinko Ba\u0161i\u0107, direktor HE Dubrovnik pita HEP u Zagrebu dali da sa jednim ispravnim agregatom u HE Dubrovnik voze u elektroenergetski sistem? Zapamtio sam tu poruku zbog dvije stvari: prvo zbog izraza \u201cvoziti u sistem\u201d, zvu\u010dalo mi je neobi\u010dno da se struja vozi, a drugo zbog samog sadr\u017eaja poruke, jer voziti u sistem zna\u010dilo je isporu\u010divati struju Srbima preko rasklopnog postrojenja Mokro polje, blizu Trebinja!! Naime HE Dubrovnik je dalekovodom (bila) vezana na elektroenergetski sistem isto\u010dne Hercegovine, a sa Dubrovnikom nije imala nikakve veze! Valjda je i to nekada ura\u0111eno ba\u0161 tako s vrlo odre\u0111enom namjerom. Mi smo tako \u010damili u mraku, iako do HE Dubrovnik cestom ima manje od 20 km. Ono \u0161to me najvi\u0161e za\u010dudilo, bio je odgovor koji sam gosp. Vinku proslijedio na telefon 23-342, glasio je: \u201cvozi\u201d!! Dakle, isporu\u010divali smo struju iz HE Dubrovnik Trebinju… pa su i \u010cetnici imali sav komfor!<\/p>\n S vremenom sam sve vi\u0161e osje\u0107ao lo\u0161 kvalitet veze. Tro\u0161io sam previ\u0161e vremena zbog prekida, radio sve du\u017ee u no\u0107. Poruke smo sre\u0111ivali na kraju dana, do duboko u no\u0107. Spavali smo po koji sat, jer smo rano ujutro nastavljali rad, bude\u0107i susjede bukom agregata. Bli\u017ei i dalji susjedi su brzo \u201csku\u017eili\u201d za\u0161to se tako \u010desto, pa i kasno u no\u0107, \u010duje agregat. Znali su odavno po mojim antenama \u010dime se bavim. Nije bilo te\u0161ko povezati te dvije stvari, pa su me tako i oni po\u010deli zatrpavati porukama. Ne\u0161to je trebalo poduzeti radi pobolj\u0161anja veze. Lokalni repetitor (digipitor) je bio pravo rje\u0161enje, ali nalazio se na Sr\u0111u, a \u010cetnici na pu\u0161komet, na Ivanici. Put od Bosanke do vrha Sr\u0111a bio im je na ni\u0161anu cijelom du\u017einom. I proradio je prkos, zahvaljuju\u0107i kolegi Sre\u010dku Tolji iz MUP-a i vrlo mladom, neustra\u0161ivom \u0110uru Luburi. Donio sam odluku da idem s njima na Sr\u0111. Oni su ve\u0107 nekoliko puta i\u0161li skidati svoju opremu, a pona\u0161ali su se kao da idu gore na marendu na svje\u017eem zraku, a ne pod nos \u010cetnicima. Sre\u010dko u uniformi MUP-a bio je garancija da mo\u017eemo voziti auto i nakon policijskog sata, te da nas u mraku ne\u0107e zadesiti neka nevolja od strane na\u0161ih. Iako sam obavijestio kolege s posla i pitao ho\u0107e li i\u0107i jo\u0161 netko s nama, nisam na\u0161ao ni jednog jedinog raspolo\u017eenog za \u201ctako lude pothvate\u201d. Rekao mi je i \u0161ef da sam lud, da netko gore mo\u017ee poginuti. Eto, pa valjda netko mora biti i lud.<\/p>\n Putem do vrha nisam osje\u0107ao strah, dijelom zbog napetosti i koncentracije zbog vo\u017enje kroz mrak, dijelom zbog uzbu\u0111enja \u0161to idem na tvr\u0111avu na kojoj sam radio proteklih jedanaest godina. Htio sam vidjeti \u0161tetu koje je u\u010dinila neprijateljska raketa. Ipak je tamo bio moj drugi dom, radili smo u smjenama po 12, a kasnije i 24 sata, tu sam bezbroj puta ru\u010dao i ve\u010derao s kolegama. Do\u010dekala su nas izvaljena te\u0161ka metalna ulazna vrata, eksplozija ih je izbacila iz le\u017ei\u0161ta i iskrivila. Brzo sam obi\u0161ao pogon oda\u0161ilja\u010da i stambeni dio, sve je bilo na svome mjestu kako smo i ostavili. Izi\u0161ao sam vani vidjeti mjesto gdje je pogodila raketa. Bilo je te\u0161ko gledati rastrgane kablove i uni\u0161tenu antensku ku\u0107icu srednjevalne antene. U mraku je sve izgledalo jo\u0161 stra\u0161nije. Pogodak je bio upravo u onu, od \u010detiri noge, kroz koju prolaze svi kablovi. Stresao sam se, dali od svje\u017eine no\u0107i ili od susreta sa razaraju\u010dim divlja\u0161tvom… \u201cOdjurio sam\u201d, paze\u0107i gdje stajem, do zgrade HPT-a, koja je izgleda bila glavni cilj napada, jer je vi\u0161e puta pogo\u0111ena, o\u010dito su sve imali odavno isplanirano i poznavali teren do najsitnijeg detalja. Iako je zgrada HPT ni\u017ea i za\u0161ti\u0107ena sa tri strane tvr\u0111avom i opkopom, na\u0161li su put. Ono \u0161to se u mraku pod zvijezdama naziralo izazivalo je jezu. Mikrovalni ure\u0111aji pretvoreni u hrpu gvo\u017e\u0111a. Moderna elektronika pretvorena u ni\u0161ta. Hrpa lima, stakla, plastike, na sve strane istrgnuti kablovi, sve puno \u010da\u0111e. (\u0161to sam ustanovio tek po povratku i dolasku na svjetlo) Velike paraboli\u010dne antene iskrivljene, pune rupa, antenski stup iskrivljen i izlomljen… Gluha ti\u0161ina tamo gdje dugi niz godina ni na trenutak nije utihnuo zvuk niza ventilatora za hla\u0111enje oda\u0161ilja\u010da ili agregata, kad bi nestalo struje. Ni poznatog prijateljskog lave\u017ea, koji je svakoga uvijek do\u010dekivao, naprosto ni\u0161ta \u017eivoga. Slika uni\u0161tenja i smrti. Prvi susret sa uni\u0161tavala\u010dkim mentalitetom agresora. Na\u017ealost, bilo ih je kasnije jo\u0161 dosta i puno iz bli\u017eeg.<\/p>\n Ali trebalo je po\u017euriti, pokupiti \u0161to vi\u0161e opreme i ukrcati je u auto. Vratio sam se u pogon HRTV-a i skidao sve po redu, UKV oda\u0161ilja\u010de, takozvane eksajtere, mnogo dijelova TV repetitora, packet \u2013 repetitor, odnosno digipiter, zbog kojeg sam prvenstveno do\u0161ao na Sr\u0111, skupljao sam \u010dak i alat itd. Uzeo sam i svoj kratkovalni prijemnik, tako da mogu osposobiti kratkovalnu postaju kod ku\u0107e. \u010cak sam se popeo na stup i pipaju\u0107i skinuo antenu od repetitora, iako po mraku to nije ba\u0161 lako i\u0161lo, zamalo sam pao sa stupa. Skupila se tako povelika hrpa ure\u0111aja, alata, kablova i sli\u010dne opreme. Nekoliko stotina kilograma.<\/p>\n Zavirio sam i u dubinski zamrziva\u010d i pokupio sve sa svoje police, bilo je jo\u0161 dijelom zale\u0111eno. Imao sam dosta svojeg elektroni\u010dkog materijala u ormaru, po\u0161to sam no\u0107i kratio prave\u0107i razne radio-amaterske ure\u0111aje, ali nisam se sjetio ni\u0161ta uzeti. Nadao sam se uostalom da \u0107u se uskoro vratiti i da \u0107e me sve na Sr\u0111u \u010dekati. Dobro sam puhao dok je sve bilo u autu. U normalnoj situaciji sigurno nebih to uspio ponoviti. Ve\u0107 je dosta vremena pro\u0161lo, trebalo se vratiti, kolege su obavili svoj posao i krenuli smo natrag.<\/p>\n Moja \u0160koda je stenjala pod teretom, snizila se poprili\u010dno, ali nije ni\u0161ta strugalo, nije ni\u0161ta puklo i povratak je protekao glatko kao i odlazak, samo uz jo\u0161 ve\u0107u pa\u017enju zbog tereta, a i da u mraku ne skrenem s puta, jer desno od puta je duboka provalija! Ko\u010dnicama nije bilo lako jer je put dosta strm. O \u201cJNA\u201d, to\u010dnije o trebinjskim Srbima koji su dr\u017eali Ivanicu nisam niti mislio. Tu ve\u010der su valjda \u010detnici spavali, ili su se ponovo napili, jer nitko nije zapucao, iako su znali nasumce zapucati. Ja sam razmi\u0161ljao \u0161to sve mo\u017eemo napraviti s pokupljenom opremom i kako i gdje da postavim digipiter.<\/p>\n Odmah po povratku predao sam de\u017eurnome kolegi HRTV-ove ure\u0111aje i alat i nastavio rad na stanici, iako sam jedva \u010dekao da osposobim i negdje montiram repetitor, da bi veza i\u0161la kako treba. Repetitor sam provjerio u svanu\u0107e, napravio novi antenski kabel i pripremio alat. Isto rano jutro sam se dogovorio oko dozvole za monta\u017eu i krenuo na brdo Petku. (Velika Petka, 192 m) Znao sam (bolje re\u010deno, imao sam osje\u0107aj) da me \u010cetnici promatraju, jer vrh Petke im je bio lijepo vidljiv sa njihovih polo\u017eaja, ali sam obavio monta\u017eu antene onako kako sam zamislio, bez prevelike \u017eurbe, iako sam cijelo vrijeme o\u010dekivao da \u0107u \u010duti ono ve\u0107 poznato zvi\u017edanje minobaca\u010dke granate. Nisam mislio da bi me pogodili pje\u0161a\u010dkim oru\u017ejem sa te daljine, ali granata iz minobaca\u010da bi me mogu\u0107e stigla. Ipak, nisu pucali, valjda sam im bio smije\u0161an u njihovoj sili, gdje se verem po stupu s nekakvim antenama u po bijela jutra, njima pred nosom. A mogu\u0107e je i da su jo\u0161 spavali, ako su, po svome obi\u010daju, dosta popili sino\u0107. I tako je proradio repetitor \u2013 digipiter na Petki. Imao sam opet perfektnu vezu prema jugu, sjeveru i zapadu. Nisam \u010duo, a niti imao volje \u010duti nekoga sa istoka. Sa istoka je stizalo razaranje i smrt. I prijetnje meni i porodici.<\/p>\n Interesantno je spomenuti i kako su kolege iz HRTV-a rije\u0161ili napajanje strujom oda\u0161ilja\u010da na Petki. Elektri\u010dni vod koji napaja Petku odvojili su od mre\u017ee u podno\u017eju brda, odnosno prespojili iz razvodnog ormara na agregat u obli\u017enjem hotelu. Sistem je funkcionirao za cijelo vrijeme rata. Zgrada oda\u0161ilja\u010da dobila je vi\u0161e pogodaka, kao i stup, ali repetitor i ostala oprema sretno su pro\u0161li. Tako ni ja nisam trebao brinuti za napajanje strujom, akumulator itd.<\/p>\n Po silasku s Petke, s jo\u0161 ve\u0107im \u017earom nastavio sam sa slanjem i primanjem poruka. Moj prijatelj i nekada\u0161nji susjed, ravnatelj bolnice dr. Zoran Cikati\u0107, znao je za mogu\u0107nost slanja poruka, pa sam od njega dobio spisak lijekova i sanitetskog materijala za koji se ve\u0107 znalo da bi ga uskoro moglo nedostajati. Igrom slu\u010daja iz Slovenije sam gotovo istovremeno dobio poruku za bolnicu, pitali su koji lijekovi i materijal im najvi\u0161e trebaju! Tako je pitanje odmah dobilo odgovor, pa sam isti \u010das proslijedio listu, a znao sam i da \u0107e kolega slovenski radio – amater odmah listu proslijediti tamo gdje treba! Saznao sam od njega ne\u0161to kasnije, da je po\u0161iljka ve\u0107 upu\u0107ena prema nama. Bilo mi je to posebno zadovoljstvo, znao sam koliko taj materijal i lijekovi zna\u010de na\u0161im ranjenicima. U kasnijem radu bilo je jo\u0161 mnogo poruka sli\u010dnog sadr\u017eaja, u Dubrovnik je stiglo na tone lijekova, sanitetske opreme i sanitetskog materijala. Na\u017ealost dio lijekova nije bio upotrebljiv, neki su se jednostavno rje\u0161avali svojih problema, bilo je starih lijekova, pa i sada, nakon dosta vremena jo\u0161 \u010dekaju na uni\u0161tenje, jer je to kompliciran i skup postupak. Ipak, svi su nastojali pomo\u0107i. Tako sam bio direktno uklju\u010den u rad Kriznog sto\u017eera saniteta, (\u0161to mi nisu odmah rekli) dopisivao sam se po prvi put s nepoznatim sugovornicima, koji su kasnije postali dragi prijatelji, koji su znali i u najte\u017eim trenucima poslati rije\u0107i ohrabrenja, ili napisati ne\u0161to smije\u0161no i razbiti crne misli. Proveli smo mnoge sate u dopisivanju, sretni \u0161to na\u0161 sistem veza perfektno funkcionira. Zaista smo bili ponosni na sistem, na ljude koji su 24 sata bili za stanicom. Mislim da je za moju psihi\u010dku stabilnost u tim danima posebno zaslu\u017ean dr. Davor Mijatovi\u0107 iz Kriznog sto\u017eera u Zagrebu. Zabavljao me, podsticao i hrabrio. Smijao se samnom, tugovao je samnom. Ostao je takav i nakon rata, pa mi je u te\u0161kim trenucima bio od velike pomo\u0107i. Mo\u017eda mu najbolje pristaje ono \u201cratni drug\u201d. Drugi ratni drug je kolega Sr\u0111an Alujevi\u0107 sa oda\u0161ilja\u010da Biokovo, bio je uvijek tu kada je trebalo. Samo neznam kada je stizao spavati.<\/p>\n Jedne ve\u010deri, u kasne sate, posjetila me kod ku\u0107e \u201cekipa\u201d iz biv\u0161eg \u201c\u0161taba TO\u201d, na \u010dije \u010delo je do\u0161ao Miljenko Brato\u0161. Miljenka nisam vidio dugi niz godina, a odrasli smo zajedno na Pelinama. Razlog posjete bio je jednim dijelom kori\u0161tenje moje packet radio – veze, a drugim dijelom molba da im pomognem uspostaviti lokalni sistem UKV veza. Naravno da sam odmah pristao, moje iskustvo tako je moglo biti korisno upotrijebljeno, ali dogodila se najte\u017ea nesre\u0107a i Miljenko je slijede\u0107e ve\u010deri tragi\u010dno poginuo, ubijen je gre\u0161kom od strane na\u0161eg stra\u017eara. \u017divci, ratna psihoza, strah i napetost, odnijeli su jo\u0161 jednu \u017ertvu. Bio sam toliko deprimiran da sam se svom energijom bacio na posao, da ne mislim o tome. Lako sam i ja mogao biti u tome automobilu\u2026<\/p>\n Nisam osje\u0107ao umor ni pospanost, iako sam u prvih pet dana napada spavao samo nekoliko sati, a posljednjih 48 sati skoro nikako. Imao sam dobre treninge kao radio – amater, u takmi\u010denjima sam \u010desto aktivno sudjelovao 48 sati, \u0161to sa pripremama i pospremanjem \u010desto pre\u0111e i 70 sati sa samo nekoliko sati spavanja.<\/p>\n Tako je do\u0161ao i peti dan od prvog napada, peti listopada. Veza je funkcionirala besprijekorno, kao i agregat, me\u0111utim ako bi nestalo goriva prekidala se veza, pa sam morao ponovo \u201cskakutati\u201d preko repetitora da bih je opet uspostavio. Zato sam po\u010deo puniti gorivo bez prekidanja rada agregata. Predve\u010de sam ipak po\u010deo osje\u0107ati umor. Potro\u0161ila se energija, trebalo se barem malo odmoriti, ali kako? Neke su poruke jo\u0161 \u010dekale i trebalo ih je poslati. Pripremio sam sve, ali me umor savladao pa sam malo odrijemao. U me\u0111uvremenu je pala no\u0107, 05.10.1991. Oti\u0161ao sam onako bunovan, upalio sam agregat, ali sam se sjetio da sam zaboravio dopuniti gorivo. Trebalo je napuniti rezervoar. U ruci sam imao, kao i uvijek, bateriju. Uop\u0107e nisam bio svjestan da sam uz bateriju donio i upaljeni feral, koji sam spustio pored agregata. Namjestio sam bateriju na mjesto gdje sam je uvijek ostavljao, uzeo sam cijev, povukao iz kanistra i napunio rezervoar agregata, ali kad sam izvukao cijev nekoliko kapljica goriva palo je na feral i odmah planulo. Vatra je zahvatila cijev i prenijela se na kanister. Odmah sam shvatio gre\u0161ku, ali bilo je prekasno. Kanister je bio mokar od goriva i sna\u017eno je planuo. Neznam kojom brzinom u takvom trenutku radi mozak, nemogu re\u010di \u0161to sam sve mislio, ali sjetio sam se da je u spremi\u0161tu i polupuna boca plina i jo\u0161 jedan rezervni kanister pun goriva. Naravno i agregat. Izgori li agregat \u2013 ostajemo opet bez veze. Preostalo je samo jedno i ja sam to u\u010dinio, zgrabio sam goru\u0107i kanister i odnio ga nekoliko metara dalje u vrt, te bacio tako da se gorivo izlije i da ga upije zemlja. Plamen se trenutno jako razbuktao, ali se uskoro smirio. Poslije su mi tuma\u010dili da kanister nebi eksplodirao… A mo\u017eda i bi? Znam da postoje punjeni, antieksplozivni, ali ovo je bio onaj obi\u010dni. Ja sam bio uvjeren da bi eksplodirao i da bi sve oti\u0161lo u plamen.<\/p>\n Kad sam tako lijepo otklonio opasnost, poslao sam suprugu, koja je izjurila iz ku\u0107e, po aparat za ga\u0161enje koji sam imao u autu, ali sam ga na\u017ealost zaboravio staviti pored agregata. Ugasili smo do kraja vatru uz pomo\u0107 susjeda kojemu sam rekao da mislim da sam dobro ispe\u010den i da me prebaci u bolnicu. Po\u010dela se javljati bol. Do tada je nisam niti osjetio, i tek kada sam sjeo u auto usudio sam se pogledati ruku, izgledala je u\u017easno, a bol je svakog trenutka bila sve ja\u010da. Do bolnice sam saznao kako bole opekotine drugog i tre\u0107eg stupnja. Naime, osim temperature goru\u010deg benzina, dodatno je plamen raspirilo brzo preno\u0161enje kanistera. To je djelovalo kao let \u2013 lampa.<\/p>\n U bolnici su na odjelu hitne pomo\u0107i odmah zapo\u010deli obradu opekotine, nisam vri\u0161tao, ali sam bio na rubu, na moju sre\u0107u uskoro je nai\u0161ao \u0161ef odjela, dr. Stijepo Bogdanovi\u0107 i kad je vidio opekotinu, a posebno u kakvome sam ja stanju, na rubu nesvjestice od boli, a i od umora, odmah je naredio da me uspavaju. Zahvalan sam mu, jer mislim da vi\u0161e nebih bio izdr\u017eao. Bio sam zaista na rubu svijesti, sre\u0107om njegovo iskustvo me barem privremeno spasilo. Saznao sam i da je te ve\u010deri de\u017eurni lije\u010dnik dr. Marko Margaritoni, sin lije\u010dnika. Znao sam da ostajem u dobrim rukama! Porodi\u010dna tradicija nije mala stvar. Trenutak kasnije sam spavao.<\/p>\n Probudio sam se u podzemlju bolnice, okru\u017een ranjenicima. Bio sam me\u0111u na\u0161im ranjenim borcima. Desna ruka, debelo zamotana do lakta, nije boljela. Nisam zapravo ni\u0161ta osje\u0107ao. Jo\u0161 sam malo odle\u017eao, da do\u0111em sebi i razbistrim glavu, pa sam kenuo na\u0107i telefon i pozvati nekoga da me do\u0111e prebaciti doma, ali sam se sjetio da je ve\u0107 dosta kasno i da je sigurno na snazi zabrana kretanja. Pomirio sam se da \u0107u preno\u0107iti u bolnici, ali sam ugledao kolegu Sre\u0107ka Tolju iz MUP – a, koji mi je rekao da me do\u0161ao prebaciti slu\u017ebenim vozilom. Nisam ga nikada pitao, pa mi je i danas nejasno, kako je saznao \u0161to se dogodilo.<\/p>\n Kod ku\u0107e sam odmah nastavio s radom. Supruga je uskakala, a ja sam polako tipkao lijevom rukom, i\u0161lo je sporo, ali je ipak i\u0161lo. Kad su oti\u0161le sve poruke, umor me savladao, zaspao sam. Vrlo kratko… Uskoro me probudila jaka bol i danima vi\u0161e nisam zaspao du\u017ee od desetak minuta. Obi\u010dno bi me nakon pet-\u0161est, nekada deset, minuta probudila bol. Nikakvi lijekovi nisu pomagali, prijatelji iz bolnice su mi jedne ve\u010deri do\u0161li pomo\u0107i injekcijom Novalgina, nebih li uspio odspavati i malo se odmoriti, na\u017ealost bez ikakvog efekta. Novalgin nije djelovao, prejako je boljelo.<\/p>\n Svejedno, poruke su i slijede\u0107eg dana i\u0161le, posao se nije prekidao. Sada su uz suprugu pomagali i jedanaestogodi\u0161nji sin i osmogodi\u0161nja k\u0107er. Sin je pod mojim pomnim nadzorom punio agregat gorivom, ali samo uz svijetlo baterijske lampe i spreman aparat za ga\u0161enje. \u010cak sam skinuo i osigura\u010d sa aparata. Nikad vi\u0161e s ferali\u0107em pored goriva!! Kolege s HRTV-a su mi donijeli veliki aparat za ga\u0161enje po\u017eara, koji je sad besposlen stajao pored agregata. Da sam ga bar imao kad je trebalo! Na\u017ealost gre\u0161ka je skupo pla\u0107ena.<\/p>\n Kolege iz Atlasa donijeli su mi printer i to mi je umnogome olak\u0161alo rad, sve dolazne poruke sam od tada tiskao. Tako\u0111er smo po\u010deli koristiti jo\u0161 neke prednosti ovog na\u010dina komuniciranja, a to je \u201coglasna plo\u010da\u201d. Naime postoji posebna automatska stanica – ra\u010dunalo, na kojoj se na magnetskom disku mogu pohraniti sve poruke, te ih kasnije \u010ditati, slati ili tiskati. Tako sam sada mogao ostavljati poruke i bez uspostavljanja veze sa svim stanicama kojima su poruke upu\u0107ivane, oni su kasnije, kad im je bilo zgodno, preuzimali poruke sa centralne stanice. Ja sam tako\u0111er tako preuzimao poruke kada bih obradio prethodne. Poruke smo slali u serijama, pa smo se dogovorili o posebnom ozna\u010davanju svake serije. Tako smo skratili pisanje, bilo se dovoljno pozvati se na seriju i broj poruke, i dati odgovor, npr. \u201cDU-SA 16\/22: svi su \u017eivi i dobro su.\u201d Poruke su bile u telegrafskom stilu, naj\u010de\u0161\u0107e ovakve kao ova navedena. Na\u017ealost imali smo prilika prenijeti i one najtu\u017enije poruke, o pogibiji na\u0161ih branitelja. Sistem rada se uhodao, pa se svaki dan prenosilo nekoliko desetaka poruka vi\u0161e. Ukupno na tisu\u0107e. Nedavno sam poku\u0161ao izbrojiti imena ljudi koji su se javljali, ali sam odustao. Ima ih previ\u0161e.<\/p>\n Reakcije primalaca bile su uglavnom sli\u010dne, prvo nevjerica otkuda sad poruka, pa pitanja kako je to stiglo, ali je supruga rijetko kome odavala tajnu kojim putem to ide. Nije davala ni na\u0161 broj telefona, ve\u0107 bi primaocu prenijela poruku i pitala ga dali \u017eeli poslati odgovor. U gotovo 99% slu\u010dajeva primaoci bi po\u017eurili i izdiktirali odgovor, koriste\u0107i iznenadnu priliku da se jave svojima. Tek poneki sumnjivac nastojao bi svakako saznati kojim putem sti\u017eu poruke. Takvi su ostajali bez mogu\u0107nosti odgovora, jer nismo imali vremena za duge diskusije, a jo\u0161 manje volje za odavanjem na\u0161e lokacije. Ostala su mi za uspomenu isprintana imena stotina mojih sugra\u0111ana koji su priliku iskoristili, kao i imena njihove rodbine izvan Dubrovnika, koji su se interesirali za svoje, nudili pomo\u0107, zvali ih da do\u0111u itd..<\/p>\n Interesantno je sjetiti se i kako su se Dubrov\u010dani hranili tih dana. Mislim nikad bolje u povijesti. Na\u017ealost fri\u017eideri nisu vi\u0161e ni\u010demu slu\u017eili, ni obi\u010dni ni dubinski, sve se ve\u0107 zagrijavalo, trebalo je pojesti svo meso koje je bilo zamrznuto, ili ga baciti. Na sve strane dimili su ro\u0161tilji, gradelalo se naveliko, miris pe\u010denog mesa lebdio je u zraku. Platilo je ve\u0107 i poneko kr\u017eljavo stablo. Uz ljude nasitili su se i psi i ma\u010dke i to lijepih komada. Vode je jo\u0161 bilo po cisternama u okolici, ali su redovi pred cisternama postajali sve du\u017ei. \u010cekanje u redu za vodu bio je uglavnom dje\u010dji posao, kad bi napunili sve \u0161to su imali, polako su to prenosili do ku\u0107e. U\u010dinili smo inventuru sve hrane \u0161to smo je imali kod ku\u0107e, kupovali ono malo \u0161to se jo\u0161 moglo na\u0107i u trgovinama, koje su se ubrzano praznile. Kruha je bilo dovoljno i samo je par dana, a nakon direktnih pogodaka, pekara \u201cOrlando\u201d prestala s radom. Svaka im \u010dast! I oni su obranili Dubrovnik! A zadovoljan je bio i vitez Orlando, jer su \u010dasno nosili njegovo ime.<\/p>\n Rat se zahuktao. \u010cetni\u010dke horde oja\u010dane plja\u010dka\u0161ima i crnogorskim vucibatinama, koji su se do tada me\u0111usobno ubijali na Cetinju, u Nik\u0161i\u0107u, Pljevljima, pusto\u0161ile su Konavle. Nave\u010de smo palili agregat i dok je ra\u010dunalo, sada ve\u0107 skoro potpuno automatiziranim postupkom, slalo pripremljene poruke, mi bi pogledali TV dnevnik, a uvijek je dolazilo i dosta susjeda \u017eeljnih novih slika. \u017deljno i optimisti\u010dkih vijesti, kojih nije ba\u0161 bilo… Oda\u0161ilja\u010d TV signala na Petki stalno je radio, ali nije bilo struje za TV prijemnike. Tim putem snimio sam na video trake nekoliko sati \u201csirovog\u201d materijala, koji se slao za Zagreb. Tako smo nekoliko puta uspjeli vidjeli i tu vojsku razbija\u010da i \u010duti obe\u010danja da \u0107e za par dana \u0161etati Stradunom. Nosili su odore JNA, ali je na prvi pogled bilo jasno da to nije redovna vojska. Zvali su ih \u201crezervisti\u201d, ali su to bili uglavnom kriminalci i dobrovoljci kojima je obe\u010dan ratni plijen, aljkavi, neobrijani, divljeg izgleda. Oni koji bi progovorili u kameru odavali su o kakvoj primitivnoj vrsti ljudi se radi. Ve\u0107 smo ranije na\u010duli vijesti da za ovim barbarima dolaze i njihove porodice, djeca i supruge, opskrbljeni vre\u010dama, kutijama i svim mogu\u010dim prijevoznim sredstvima. Plja\u010dkali su sve \u0161to su mogli uzeti, skinuti, pa i i\u0161\u010dupati ! Imao sam kasnije priliku promatrati te \u201cporodice\u201d na djelu, kada su plja\u010dkali ku\u0107u Galinovi\u0107a na putu za Osojnik, iznad stare Moko\u0161ice, koja se dobro vidi sa mog balkona. Promatrao sam dalekozorom kako su nekoliko sati iznosili sve iz ku\u0107e i trpali u maslinastosivi vojni (!) kamion. Neznam dali su mi kolege u Italiji vjerovali kada sam im o svemu tome poslao poruku. Nastojao sam im doga\u0111aje prenijeti kao neutralni objektivni posmatra\u010d, znaju\u0107i da oni ve\u0107 imaju obilje razli\u010ditih informacija, ali me\u0111u kojima je bilo i iskrivljenih i zlonamjernih. Dobijao sam mnogo pitanja sa one strane Jadrana, na koja sam nastojao po\u0161teno i op\u0161irno odgovoriti, svjestan da nije lako prosje\u010dno obavije\u0161tenom Talijanu shvatiti da netko napada i ubija drugoga samo zato, jer mu taj nije dobrovoljno pao pred noge i dao sve ono \u0161to mu je htio oduzeti… Uspore\u0111ivao sam Dubrovnik sa Firencom, Venecijom i Rimom i pitao ih dali mogu uop\u0107e zamisliti dabi itko normalan bombardirao te gradove! Ta je usporedba imala efekta i stvarala je u njihovim o\u010dima sliku krajnjeg barbarstva, ne\u010dovje\u0161tva i divlja\u0161tva. Mnogi su u tome trenutku rekli da je tako ne\u0161to potpuno nezamislivo, a ja bih samo rekao da jest nezamislivo, ali nama se upravo doga\u0111a. Naj\u010de\u0161\u0107e sam razgovarao sa advokatom Robertom Baruccijem iz Chietija, pokrajina Abruzzo, koji je na\u0161e razgovore odmah proslije\u0111ivao u tisak. Ponekad je vjerno prenosio na\u0161 razgovor, a ponekad je davao svoje vi\u0111enje situacije. Po\u010deo je sa opisom na\u0161e prve veze i naslov \u010dlanka bio je: \u201cVia radio dalla Croazia\u201d, slijede\u0107i je naslovio: \u201cVojska blokirala pomo\u0107 za Hrvate\u201d, a idu\u0107i je naslov ve\u0107 bio \u201cSOS iz Dubrovnika primljen u Chietiju\u201d. Roberto je poput najboljeg novinara skupljao informacije sa svih strana i vrlo brzo je do\u0161ao do istine o napadima na Dubrovnik, vjerovao je \u0161to sam mu pri\u010dao, a \u0161to su pokazivali i naslovi \u010dlanaka koje je slao novinama. Odli\u010dan je kao novinar, pa nije niti trebao raditi kao pravnik.<\/p>\n Informacije i istina probijali su se i na sjever. Kolega radio – amater i novinar iz Kopra, Vitko Kogoj, osim za Slovenska glasila, pisao je i za Njema\u010dke novine. Od njega sam dobijao povratne informacije gdje je i \u0161to iza\u0161lo u Slovenskom i Njema\u010dkom tisku. Tim putem su moje poruke do\u0161le u ruke i piscu Jevremu Brkovi\u0107u i kako on sam ka\u017ee, poslu\u017eile mu kao klju\u010d za knjigu \u201cPrljavi rat\u201d. Gospodin Brkovi\u0107 mi je poklonio knjigu i u posveti napisao: \u201cKoautoru ove knjige…\u201d Nekoliko stranica knjige u prilogu je ovih sje\u010danja.<\/p>\n A evo kako sam po\u010deo slati \u201cjavne poruke\u201d: gotovo svake no\u0107i bio sam satima budan, jer me je ope\u010dena ruka jako boljela i spavao sam vrlo malo. Uglavnom su to bili kratki polusni, najvi\u0161e desetak minuta. Tra\u017eio sam na\u010dina da se ne\u010dim zabavim, da skratim no\u0107. Ponekad nakon slanja posljednje poruke tog dana, nastavljao sam kratko vrijeme lutati po hrvatskim i slovenskim paket repetitorima, nabrzinu \u010ditaju\u0107i ostavljene poruke kolega radio amatera. Tako sam se dosjetio da bih mogao i sam napisati neku poruku o onome \u0161to nam se tih dana doga\u0111alo i nakon idu\u0107e serije poruka i to poslati u svijet. 16.10.91. sam napisao poruku i ostavio je u \u201dbiblioteci poruka\u201d u Ljubljani. Tekst je bio kratak i glasio je:<\/p>\n \u201dPozdrav prijateljima \u0161irom Slovenije! Jo\u0161smo \u017eivi, iako zatvoreni u Geto. Nemamo struje ni vode ve\u0107 16 dana, potpuno odsje\u010deni… Ovo je Hitler radio \u017didovima i bilo je jezivo o tome slu\u0161ati i u\u010diti, asada to rade nama. Nastojat \u0107emo pre\u017eivjeti, djeca nas trebaju. Njima je najte\u017ee, ona ne shva\u0107aju tko i za\u0161to nam ovo radi… Svima pozdrav, neka Bog da da se opet dopisujemo. \u201d<\/p>\n Slijede\u0107i dan sam dobio povratne informacije da je poruka prevedena i prenijeta u Austriju i Njema\u010dku i da svakako moram i dalje slati poruke iz Dubrovnika. Jo\u0161 uvijek smo bili medijski blokirani i doma\u0107a i svjetska javnost \u017eeljela saznati \u0161to se doga\u0111a kod nas, a ovako su imali priliku \u010duti sve iz prve ruke. Nije mi trebalo dvaput re\u0107i, shvatio sam \u0161to zna\u010di slati istinu u svijet, pa su slijedile poruke:<\/p>\n 18.10. :\u201dPrijateljima koji su se javili sa svojom podr\u0161kom od srca zahvaljujem. Danas je 18 dan bez struje i vode. Ponovo pucaju, ali g. Kadijevi\u0107 veli da nije istina da oni napadaju. Zna\u010di o\u010di i u\u0161i me varaju… Lo\u0161 znak, za mene ili za njega?\u201d<\/p>\n 21.10. :\u201dGranatama iz tenkova i vi\u0161ecijevnim baca\u010dima po Sr\u0111u iznad drevnog Dubrovnika… Bliska okolica – \u017dupa dubrova\u010dka, spaljena, sru\u0161ena, oplja\u010dkana. Vojno odmarali\u0161te Kupari, nekoliko velikih hotela, sravnjeno je sa zemljom… To je JA!!! Neka nas Bog i Sveti Vlaho, na\u0161 za\u0161titnik sa\u010duvaju!\u201d<\/p>\n Ovo posljednje o Kuparima nije ba\u0161 bilo posve istinito, ali tako sam \u010duo i prenio. Ako i nije sravnjeno sa zemljom, dosta je uni\u0161teno i popaljeno,<\/p>\n Tog sam dana prvi put nakon nesre\u0107e prospavao cijelu no\u0107, jer me ruka manje boljela. Poku\u0161avali su mi jo\u0161 u par navrata prijatelji iz medicinskog centra olak\u0161ati muke i pomo\u0107i, na\u017ealost ni\u0161ta nije djelovalo na mene. Bol je bio ja\u010di. Slijede\u0107ih dana sam spavao i po 12 sati, valjda nadokna\u0111uju\u0107i propu\u0161teno. Kad sam se po\u0161teno naspavao, po\u010deo sam ponovo slati poruke:<\/p>\n 28.10: \u201cDubrovnik, 28 dan su\u017eanjstva, Listopada 1991. Mir s vama! Od ju\u010dera\u0161njeg nedjeljnog jutra bezbroj puta sam se sjetio ovog milione puta izgovorenog pozdrava za vrijeme Svete mise. I u sebi odgovorio: i s duhom tvojim. Toliko puta slu\u0161an pozdrav, obi\u010dan pozdrav puku, kao dobar dan, sada to vi\u0161e nije samo pozdrav! Sada je to \u017eelja, vapaj, nada! Poruka i zahtjev Bo\u017eji, izre\u010den preko njegovog namjesnika na zemlji: MIR S VAMA!<\/p>\n Ne pucaju po nama ve\u0107 par dana, po koju minu i rafal ispale tek da poka\u017eu da su tu i da primirje za njih ne vrijedi. I da nas zazebe oko srca….<\/p>\n Jutros sam gledao red staraca i starica, red za hranu! Red staraca koji \u010deka da dobije ne\u0161to da pre\u017eivi dana\u0161nji dan… Oko je zasuzilo… Davali su oni cijeloga \u017eivota onoj Jugoslaviji, evo kako im je vratila! Mu\u010di ih gla\u0111u i \u017ee\u0111u… dr\u017ei ih u logoru! Da, rekli su im da mogu oti\u0107i gdje \u017eele, napustiti ognji\u0161ta i po\u0107i u nepoznato. Prestari smo, ka\u017eu, a i preponosni za to! Predugo je u na\u0161im u\u0161ima odzvanjalo: Non bene prototo libertas auro… Dugo smo \u0161etali pod barjakom Libertas, na Orlandu! Mi imamo samo jedan put, kada za to do\u0111e \u010das: Boninovo, Mihajlo, Dan\u010de… stoljetna dubrova\u010dka groblja, na kojima snivaju i na\u0161i preci.<\/p>\n Ostavio sam ih u redu, a u u\u0161ima je odzvanjala te\u0161ka kletva na ra\u010dun onih koji nam ovo rade… Te\u0161ka stara\u010dka kletva!! Oti\u0161ao sam iz reda za hranu i ka\u017eem supruzi da nisam mogao ostati. Razumije me, imamo jo\u0161 malo hrane, bit \u0107e za danas ne\u0161to. Va\u017eno je da su djeca koliko – toliko sita, mi smo oboje po 5-6 kg lak\u0161i. Palo mi je na pamet danas da se izva\u017eem, a i u ogledalu vidim novi lik, narasla je brada, jer sam se prestao brijati kad je Dubrovnik okru\u017een, a sa lijevom rukom mi to ionako nebi uspjevalo. Do\u010dekam li \u017eiv dan kad \u0107emo opet biti slobodni, obrijat \u0107u je. Slutim da je taj dan blizu. Ovaj grad pjesnika, pisaca, umjetnika, u\u010denjaka nije neka bezimenna tvr\u0111ava koju se mo\u017ee smrviti u prah, a da nitko i ne zna za to. Ovo je ipak tisu\u0107ljetni grad slobode. Biser Jadrana, kako su mu u onoj propaloj i biv\u0161oj Jugoslaviji svi tepali! A biser u \u0161koljci ne mo\u017ee pokazati svoju ljepotu. \u0160to se prije \u0161koljka otvori, prije \u0107e i biser zasjati!\u201d<\/p>\n Poslije rata dobio sam isje\u010dke iz vi\u0161e raznih novina koje su objavljivale poruke. \u010clanak od 14.11.91. u njema\u010dkim novinama nosi naslov: \u201cElftausend Granaten auf Dubrovnik\u201d i po\u010dinje jednom od poruka:<\/p>\n \u201cNe znam dali \u0107emo u budu\u0107nosti jo\u0161 mo\u0107i izmjenjivati obavijesti. Drugi dan neprekidnog bombardiranja. Dubrovnik pomalo umire, kako onaj stari, tako i novi. Pi\u0161em izme\u0111u dvije granate i drhtim.\u201d<\/p>\n Ovim rije\u010dima po\u010dinje potresno javljanje jednog dubrova\u010dkog radio-amatera, otposlano 12. studenog u 16:43 putem \u201dradio-paketa\u201d, sustava komunikacije pri kojemu je kompjutor povezan preko relejne radio postaje. Toga dana je srpska armija po\u010dela sna\u017eno bombardirati staru jezgru Dubrovnika. Hrvatska televizija je tu ve\u010der objavila da je na grad ispaljeno jedanaest tisu\u0107a granata.<\/p>\n \u201cObavijestite Hrvatsku da smo razoreni, uni\u0161teni, prevareni.. Mnogi od nas \u0107e vjerovatno umrijeti, nema vi\u0161e ni hrane ni vode. Pucaju po nama od jutra do u no\u0107. Na\u017ealost Hrvatska ne\u0107e vi\u0161e imati svoj Dubrovnik, svoj ponos, svoj biser. Gradsko jezgro \u0107e biti razoreno. Hoteli gore, po\u017eari sve pusto\u0161e. Do sada nisam napisao ovakav poziv, bio sam hrabar i optimist, sada me\u0111utim moram priznati da se bli\u017ei kraj. Ovo vi\u0161e sami ne mo\u017eemo izdr\u017eati, stoga pozivam u pomo\u0107. Upu\u0107eno je svima, ali onima koji nose najve\u0107u odgovornost poru\u010dujem: cijena je bila previsoka. Poslije nas vi ste na redu.\u201d<\/p>\n Tim rije\u010dima zavr\u0161ava SOS poziv radio-amatera Dubravka Lasi\u0107a (Nijemci su se potrudili i stavili kva\u010dicu na \u0107! ) koji je, zajedno s jo\u0161 nekoliko radio-amatera, u proteklim tjednima odr\u017eavao jednu od malobrojnih jo\u0161 funkcioniraju\u0107ih veza sa vanjskim svijetom. \u010cak je ponekad Lasi\u0107 bio jedini, jer je svoj ure\u0111aj mogao napajati iz pomo\u0107nog strujnog izvora, dok su drugi radio-amateri, u gradu bez elektri\u010dne struje, morali zamuknuti. Dubravko Lasi\u0107 pisao je izvje\u0161taje iz opsjednutog grada, kao i pozive u pomo\u0107 vanjskom svijetu. Slao je popise potrebnih lijekova i posredovao u slanju obavijesti o osobama koje su tra\u017eili \u010dlanovi obitelji. \u201c<\/p>\n U \u010dlanku se djelomi\u010dno citiraju i ranije poslane poruke, a prijatelj Nijemac koji ga je sa\u010duvao i kasnije poslao, napisao mi je da je \u010dlanak imao prili\u010dnog odjeka u Njema\u010dkoj. Dio koji spominje druge radio-amatere nije ba\u0161 to\u010dan, jer osim mene na paketu nije bilo drugih aktivnih amatera, tek kasnije su se javili na ultrakratkom i kratkom valu. A spomenuta poruka 12.11. u 16:43 je poruka o\u010daja, a istovremeno i prkosa. O\u010daja jer je bio u tijeku jedan od naj\u017ee\u0161\u0107ih srpskih napada, gorjelo je na mnogim mjestima, pogo\u0111ena je i moja ku\u0107a, kao i susjedna. Prkosa, jer nisam htio stalno ostati u relativno sigurnijem podrumu, u koji sam ja ina\u010de rijetko silazio, ve\u0107 sam pokrenuo agregat, napisao i poslao poruku. Ali moram priznati da sam se osje\u0107ao kao osu\u0111enik koji \u010deka kraj ili \u010dudo.<\/p>\n Problem broj jedan postala je prehrana, dok sam gorivo za agregat jo\u0161 nekako dobijao, ali sam naduga\u010dko obja\u0161njavao \u010demu \u0107e gorivo poslu\u017eiti. Okupatori su pokazivali svu svoju ne\u010dovje\u010dnost uni\u0161tavaju\u0107i sva skladi\u0161ta hrane, satima ih ga\u0111aju\u0107i iz svega \u0161to su imali. Zapalili su sve gdje su mislili da se nalazi hrana. Zahvaljuju\u0107i \u010destim ki\u0161ama sakupljali smo vodu i punili kadu i sve raspolo\u017eive lonce i boce. Tim su se poslom bavila djeca, sa krova se ki\u0161nica slijevala u lonac, kojeg su oni stalno praznili. Ta je voda slu\u017eila za kuhanje i pranje. Kupanje je odnosilo najvi\u0161e vode, 5-6 litara po osobi. \u010cudio sam se sam sebi kako se uspijem \u201cokupati\u201d u toliko vode, jer sam ranije bio pravi rasipnik vode. Shvatio sam onu: na sve se \u010dovjek u nevolji nau\u010di… Vodu za pi\u0107e dovozile su no\u0107u auto-cisterne, ispumpavali su je u obli\u017enju veliku podzemnu cisternu i onda po danu dijelili. U redu za vodu su uglavnom bila djeca, Bogu hvala da nisu nastradali, jer su u par navrata bje\u017eali, po\u0161to su blizu po\u010dele padati granate. Ljudi u redu za kruh nisu bili te sre\u0107e. Bilo je puno ranjenih, a i poginulih u redu za kruh.<\/p>\n Na\u0161e su se zalihe hrane opasno smanjile. Izgled svje\u017eeg mesa, vo\u0107a i povr\u0107a odavno smo zaboravili. Pomo\u0107 je bila nedostatna, gotovo simboli\u010dna. Profunkcionirala je me\u0111ususjedska robna razmjena. Mi smo na po\u010detku rata imali dovoljno ulja, bra\u0161na i \u0161e\u0107era, jer smo sasvim slu\u010dajno neposredno pred rat kupili uobi\u010dajenu dvomjese\u010dnu koli\u010dinu. Moram priznati da se nisam nimalo pripremio za ne\u0161to ovakvo, dapa\u010de sam bio siguran, otprilike kao i Talijani, da je ovo \u0161to se doga\u0111a zaista nemogu\u0107e. Ponekad sam hvatao sebe u \u017eelji da se probudim iz ovog ru\u017enog sna. Jedino su me zavijena ruka i bol uvjeravali da ne sanjam. Supruga se trudila da od minimuma namirnica stvori maksimalan broj razli\u010ditih jela. Povremeno se u trgovini mogla kupiti koko\u0161, pa bismo napravili gozbu, pe\u010dena koko\u0161 nadjevena starim kruhom! Narasla bi dvostruko i bila je izuzetno ukusna. Jednu koko\u0161 dijelili smo sa susjedima, koji su imali jo\u0161 drva za lo\u017eenje, na 8 gladnih… I svi bi se dobro najeli. Pili smo i sok, spravljen od \u010daja od \u0161umskih plodova, \u0161e\u0107era i limunske kiseline. Sve ratni \u201cizumi\u201d, ali odli\u010dni recepti, pa ih primjenjujemo i danas.<\/p>\n Sve \u010de\u0161\u0107e se spominjala mogu\u0107nost odlaska djece i supruge iz Dubrovnika. Gotovo sva djeca iz susjedstva ve\u0107 su oti\u0161la. Ranije nismo o tome govorili, prvenstveno zato jer ja nisam bio sposoban ni obu\u0107i se bez tu\u0111e pomo\u0107i, ali se moje stanje malo popravilo. Dok je JNA kontrolirala brodove supruga nije htjela niti \u010duti o odlasku, jer je bila sigurna da bi ih iskrcali s broda i mene ucijenili. Djeca su previ\u0161e propatila, najvi\u0161e vremena provode\u0107i u mra\u010dnoj \u0161upi i insistirao sam da idu, dijelom i zato jer sam stalno dobijao prijetnje biv\u0161ih kolega, crnogorskih radio amatera. Prijetnje su se odnosile i na porodicu. Uspjeli su me uvjeriti da sam visoko na njihovome spisku \u201cosu\u0111enih\u201d. \u010cudio sam se koli\u010dini zlo\u010de kod doju\u010dera\u0161njih naizgled normalnih Crnogoraca, a sada najlju\u0107ih \u010cetnika. Istih koji su se godinama pretvarali da su mi prijatelji. \u010cudan, dugo pritajen virus im je potpuno izmijenio mozak. Bio sam potpuno miran zbog sebe, zapravo pomiren sa sudbinom. Nisam imao namjeru dospjeti \u017eiv \u010cetnicima u ruke. Imao sam mali top, \u201cStar\u201d sa 8 kom 9 mm metaka, koji je gosp. Stjepan Kljui\u0107 poklonio mome stricu, on ga je poklonio mome ocu, a on meni. Bilo je i par stotina komada streljiva. Nebih ga ja tek tako dobio, da moj otac nije sebi nabavio jo\u0161 bolji top! On, koji je pro\u0161ao Blajburg i Kri\u017eni put gdje mu je zauvijek ostao stariji brat, robijao pod komunistima, nije mogao o\u010dekivati od \u010cetnika milost. A niti bi je tra\u017eio, \u010dak i da je znao, da \u0107e mu je dati. A nije ni on njima ikada zaboravio i oprostio. Realno gledaju\u0107i, \u010cetnici su mogli uz dosta velike \u017ertve osvojiti grad. Poku\u0161avali su u vi\u0161e navrata osvojiti tvr\u0111avu na Sr\u0111u, ali ih je dosta ostalo pored puta. Na\u0161i su gore \u010dinili \u010duda, a to je \u010cetnicima jako smanjilo \u017eelju da popiju kavu na Stradunu, daju\u0107i nama vremena za pripremu \u201ctoplog\u201d do\u010deka. Vjerujem da su mnogi mislili kao i ja, ako do\u0111u do\u010dekati ih do zadnjeg metka. Znao sam da bi mi ionako vijek u njihovim rukama bio jako kratak. Na kraju su oni ipak povukli najbolji potez i podvili rep. Ovaj put zauvijek, nadam se.<\/p>\n Jednog dana, ne sje\u0107am se to\u010dnog datuma, mislim da je bilo po\u010detkom studenog, uvrtio sam sebi u glavu da opet odem na Sr\u0111. Mislio sam da mogu biti od koristi braniteljima, jer tvr\u0111avu \u201cImperial\u201d i sve instalacije jako dobro poznajem. Zavirio sam kroz 11 godina rada na njoj u svaki kutak, bio zadu\u017een za funkcioniranje vodovoda i hidrofora. Povezao sam se s odgovornima i dobio dopu\u0161tenje za posjet, a \u201cdeve\u201d su me poveli sa sobom na jedan od njihovih redovnih uspona sa hranom i streljivom za branitelje. \u201cDeve\u201d su se zvali nosa\u010di hrane i svega potrebnoga na Sr\u0111u. I tim momcima treba odati posebno priznanje za svakodnevno svladavanje 416 metara visinske razlike, sa dosta tereta. Ja sam ubrzo ustanovio da sam potpuno van forme, bolje re\u010deno da su \u201cdeve\u201d u takvoj formi da ih ja mogu samo gledati kako odmi\u010du. Oni su odavno u\u0161li u tvr\u0111avu,a ja sam se polako vukao za njima i na domaku tvr\u0111ave morao i sjesti da se malo odmorim. Onda je ne\u0161to prasnulo u grmlju, par stotina metara daleko, a kasnije su mi objasnili da je to bila ru\u010dna bomba koju je jedan od branitelja bacio prema grmlju, jer je \u010duo i opazio kretanje u blizini. Ispostavilo se poslije da je kretanje ipak uzrokovala neka zalutala \u017eivotinja, valjda krava s Bosanke, ali mogao je isto tako biti i neki puno opasniji nezvani vol, jer su u to doba \u010cetnici ve\u0107 bili jako blizu, na obli\u017enjoj tvr\u0111avi Strin\u010djeri. Branitelji su me lijepo primili i pokazali mi razaranja na tvr\u0111avi. Sumnjam da su imali puno gostiju gore, ali svejedno se upitam dali se netko sje\u0107a tog ve\u010dernjeg posjeta… Poku\u0161ao sam rekonstruirati mjesto gdje je bila radiona, ali je to bio te\u017eak zadatak. Sve sru\u0161eno, hrpa kamena i cigle, iz koje je provirivao poneki komad alata. Uzeo sam jedna zahr\u0111ala klije\u0161ta za uspomenu. Na plafonu sale oda\u0161ilja\u010da zjapila je pove\u0107a rupa od minobaca\u010dke granate. Prva rupa od mnogo kasnijih . U hrpi sva\u010dega \u0161to se motalo pod nogama po podu ispod rupe, spazio sam rep i dio tijela minobaca\u010dke granate i pokupio ga. To je od one najve\u010de, 120 mm i \u010duvam je kao uspomenu na taj ve\u010dernji posjet Sr\u0111u i braniteljima, a i kao prvu od mnogo kasnijih koja je probila krov i plo\u010du i zavr\u0161ila u pogonu.<\/p>\n Braniteljima sam ispri\u010dao ono \u0161to sam mislio da bi im moglo koristiti, pa sam se kasno napipice po mraku sam polako spustio u Grad. Dogovorili smo se da se moram javiti stra\u017earu na magistrali, kojega \u0107e oni obavijestiti, ali kad sam stigao nisam nikoga vidio. Zvao sam u po glasa sve dok mi se nije javio, bio je 100 metara ni\u017ee od mene. Vjerujem da me zafrkavao kada je rekao da on po no\u010di prvo puca, pa onda pita tko ide. A mo\u017eda i nije ? Mislio sam da se \u0161ali i kad je rekao da mu nitko nije javio da trebam nai\u0107i, ali kada su mi to kasnije potvrdili u ku\u0107i u koju me odveo, nije mi bilo svejedno. Netko je na Sr\u0111u zaboravio obe\u0107anje, \u0161to je moglo tragi\u010dno, po mene, zavr\u0161iti. Kako je netko od njih dolje imao od ranije obavijest da \u0107u i\u0107i gore, uskoro su me pustili doma.<\/p>\n Jednog dana pojavila se mogu\u0107nost da mi obitelj ode iz grada Francuskim ratnim brodom-bolnicom La Rance. Dogovorili smo se, pa su iskoristili priliku i oti\u0161li, jer JNA nije smjela pregledati taj brod. Oti\u0161li su tako do Rijeke, gdje ih je do\u0161ao pokupiti prijatelj sa packet-radija iz Pescare, koji ih je stalno zvao da do\u0111u k njima. Mi smo njega i suprugu ugostili godinu prije, pomogli im da na\u0111u sobu i sna\u0111u se, oni su se osje\u0107ali obvezni sada pomo\u0107i nama. Nije mu bilo te\u0161ko prije\u0107i pola Italije, a u njegovoj ku\u0107i moji su se ponovo osjetili sigurni i za\u0161ti\u0107eni. Naravno da im nije ni\u010deg falilo, uskoro su se svi trudili da im ba\u0161 ni\u0161ta ne fali, upisali su nam djecu u \u0161kolu itd..Dopisivali smo se svaki dan putem packet radija. Osjetio sam veliko olak\u0161anje jer je porodica na sigurnom.<\/p>\n Kada mi je dosadila vo\u017enja bolnica-ku\u0107a, a u zgradi sam ostao skoro sam, a i uz uvijek prisutnu mogu\u0107nost da me na putu od semafora do bolnice prona\u0111e minobaca\u010d koji je taj dio \u010desto poga\u0111ao, preselio sam se stalno u bolnicu. Bilo je i toplije a i stalno je radio agregat, pa je bilo puno lak\u0161e raditi. Na\u017ealost i posla za potrebe bolnice je bilo sve vi\u0161e. Slao sam izvje\u0161taje o ranjenima, poginulima, o stanju u gradu, potrebama. Vezu sam dr\u017eao stalno od ujutro do kasno uve\u010de.<\/p>\n Na\u017ealost stanje moje desne ruke, prili\u010dno izmijenjenog izgleda opekotinama drugog i tre\u0107eg stupnja, nije nimalo i\u0161lo nabolje. Iako sam sve vi\u0161e boravio u bolnici, nije bilo nikakve mogu\u010dnosti za rehabilitaciju ruke. A bilo je i puno drugih, mnogo te\u017eih slu\u010dajeva, pa nisam niti htio nikome oduzimati vrijeme. Ve\u0107 ranije lije\u010dnici su mi preporu\u010dili hitno lije\u010denje i rehabilitaciju, ali van Dubrovnika, ako mislim ubudu\u0107e normalno koristiti ruku. Ja sam znao da sam uspje\u0161no obavio svoj posao, jer su druge veze iz Dubrovnika ve\u0107 odli\u010dno radile. Bilo je ve\u0107 vi\u0161e satelitskih telefona, pa sam zaklju\u010dio da se mogu na neko vrijeme \u201cizgubiti\u201d. U jednome razgovoru u bolnici sa Antom Regjom iz Sekretarijata za poslove obrane (kako se to tada zvalo, kasnije Ured za obranu) rekao mi je da se vi\u0161e ne igram s rukom i da krenem na lije\u010denje, jer njima zbilja vi\u0161e ne trebam. Ve\u0107 ranije obu\u010dio sam i zamjenu za rad na stanici i s te strane sve je moglo raditi kao i ranije, a dogovorio sam se da budemo svaki dan u vezi, ako im zatrebam. Dogovorili smo se tako\u0111er da do\u0111em u \u201cObranu\u201d po propusnicu, pa sam dozvolu za odlazak iz Grada dobio 29.12.1991. i to na neograni\u010deno vrijeme. Datum povratka nije bio upisan i mislim da je taj detalj bio znak povjerenja da \u0107u se odmah vratiti, ako me budu trebali. Ve\u0107 ranije mi je i lije\u010dni\u010dka komisija odobrila lije\u010denje van Dubrovnika, preporu\u010dili su Rijeku radi najbolje mogu\u0107nosti lije\u010denja i rehabilitacije opekotina. Po\u010detkom 1992. krenuo sam brodom te\u0161ka srca u Rijeku, ali sam se po dolasku ispred bolnice u Rijeci u zadnji \u010das predomislio i ipak prihvatio pozive prijatelja i lije\u010dnika iz Pescare, koji su mi nudili najsuvremeniji tretman ope\u010dene ruke, a tako bih mogao biti s porodicom. Odr\u017eali su obe\u010danje, dugotrajnom rehabilitacijom (vi\u0161e od 18 mjeseci !) osposobili su mi ruku, pa nemam te\u017eih posljedica. Crni nokti su opet dobili normalnu boju, od \u0161ake do lakta se sve manje vide o\u017eiljci. \u201cRiblja ko\u017ea\u201d na nadlanici i oko palca ne\u0107e nikada nestati i uspomena je na domovinski rat, a peckanje i stezanje ko\u017ee pri svakoj promjeni vremena slu\u017ei mi kao barometar. Kad me netko pita gdje sam to zaradio mogu ponosno re\u0107i: borio sam se za Hrvatsku. Onako kako sam najbolje znao i umio. Rije\u010dima umjesto pu\u0161kom.<\/p>\n Na\u017ealost kada sam naknadno od HRTV-a zatra\u017eio tri mjeseca nepla\u0107enog dopusta radi lije\u010denja, nisu mi htjeli dati niti jedan jedini dan. Morao sam raskinuti radni odnos. To me iznenadilo i nakon svega te\u0161ko mi je palo, a nikada kasnije mi nisu rekli ni hvala, iako su dugo jedinu vezu sa Dubrovnikom imali preko mene i moje stanice, slali nare\u0111enja \u0161to da se u\u010dini, o \u010demu imam pisane tragove. Zato su svim kolegama, koje sam jedne no\u0107i zvao, a koji nisu htjeli i\u0107i samnom na Sr\u0111, poslije rata podijelili odli\u010dja. Mene su presko\u010dili, a valjda i izbrisali… Problem je \u0161to sam dobar dio rada i poruka sa\u010duvao u pismenom obliku i na hard disku, pa me nije mogu\u0107e izbrisati…<\/p>\n I tako, nakon sporazumnog raskida radnog odnosa, nije mi preostalo ni\u0161ta drugo nego postati gastarbajter. U Dubrovniku posla nije bilo, a u vojsku nisam htio ni ranije, pa nebi bilo po\u0161teno gurati se ni kasnije. Nisam mogao \u017eivjeti dugo s porodicom na teret prijatelja, nas je ipak \u010detvero, a u\u0161te\u0111evina koju smo imali se brzo smanjivala. I tako su mi prijatelji prona\u0161li nekakav posao, koji sam mogao raditi jednom rukom \u2013 sklapanje ra\u010dunala. Ra\u010dunala sam poznavao, dobio sam elektri\u010dni odvija\u010d i po\u010deo raditi \u201cna crno\u201d. Vlasnik firme ubrzo je otkrio moje znanje elektronike i uspio me nagovoriti da sredim radnu vizu i zaposlim se kod njega u servisu. Uvjeti su bili vi\u0161e nego pristojni, nije koristio situaciju u kojoj sam se nalazio, a i rehabilitacija ruke je tekla dosta dobro, pa sam tako postao pravi \u201cgastarbajter\u201d. Prvo sam se \u0161alio, a onda prihvatio i tu \u010dinjenicu. Djecu su odmah kada sustigla upisali u \u0161kolu, pa su se ve\u0107 dobro snalazili, lijepo su primljeni i brzo su u\u010dili jezik.<\/p>\n Odmah po dolasku \u201cokupirao\u201d sam \u201cza potrebe Hrvatske republike\u201d dio prijateljeve packet-radio stanice i sa nje posredovao u slanju poruka. Prijatelj je bio presretan \u0161to mo\u017ee pomo\u0107i, a sa njegovom vrhunskom opremom sve je i\u0161lo bez problema, ali je problem bio pozivni znak. Da se ne moram stalno iznova pretstavljati, po\u010deo sam koristiti svoj pozivni znak, dakako ilegalno, jer sa Italijom jo\u0161 nismo imali reciprocitet u kori\u0161tenju pozivnog znaka. Logika je bila jednostavna, jer nitko nije mogao znati da moja emisija poti\u010de direktno sa tipkovnice, te da ne dolazi iz Dubrovnika. Na taj na\u010din sam i dalje aktivno sudjelovao u organizaciji dopreme lijekova za bolnicu. Bio sam virtualno \u201cu Gradu\u201d i malo tko je znao gdje sam fizi\u010dki. Sa bolni\u010dkom postajom sam preko par digipitera stalno odr\u017eavao vezu, ako bi \u0161to zatrebalo. \u201cKonektirao\u201d sam Grad svaki dan. Ali, sve je pomalo dolazilo u normalu, ve\u0107 se naziralo da je Grad sa\u010duvan. Hrvatska je svaki dan bila ja\u010da i te vijesti su nam pomagale da nam lak\u0161e prolaze dani. Sastavio sam i osposobio jedan prastari radio, pa smo slu\u0161ali radio Zagreb na srednjem valu, a ponekad i vijesti na kratkome valu. Znao sam otprije napamet sve frekvencije gdje Zagreb emitira.<\/p>\n Nakon ne\u0161to vi\u0161e od godinu i po dana vratio sam se u Dubrovnik, javio u Ured za obranu i zamolio da mi produ\u017ee dozvolu boravka, iako na prethodnoj nije bilo ozna\u010deno do kada vrijedi. Gosp. Teo Andri\u0107, predstojnik Ureda za obranu, izi\u0161ao mi je u susret i 20.08.1993. izdao dozvolu za jo\u0161 jednu godinu boravka u Italiji, radi zaposlenja. Ponovo sam se vratio 18.08.1993., a kako se sve polako vra\u0107alo u normalu, osim \u0161to nisam nigdje mogao dobiti posao, odlu\u010dio sam odraditi jo\u0161 jednu godinu \u201cna zapadu\u201d. Ni dozvola nije vi\u0161e trebala, pa sam oti\u0161ao i kona\u010dno se vratio 1995. godine. S minimumom novaca i jako sretan \u0161to se vra\u0107amo. \u010cetiri godine sam \u010dekao \u010das da se vratimo.<\/p>\n Po povratku sam morao sebi i obitelji osigurati egzistenciju, posla ni za mene ni za suprugu i dalje nije bilo. Krenuli smo u potpuno neizvjesni privatni posao, sa minimumom svog i s ne\u0161to posu\u0111enog novca, bez puno znanja \u0161to nas \u010deka. Nismo vani mnogo \u201cstavili u \u010darapu\u201d, tek da se sna\u0111emo prvih par mjeseci dok posao krene. Jo\u0161 uvijek pre\u017eivljavamo s malim obiteljskim poduze\u0107em, koriste\u0107i za kupovinu robe poznanstva u Italiji i vrlo povoljne cijene, uvoze\u0107i alat, vij\u010danu robu i drugo \u0161to spada u \u017eeljezariju. Poduze\u0107e je prvu godinu poslovalo negativno, pa smo na sto muka. Ipak se nadamo…<\/p>\n Packet radio opet je samo zabava i hobi, bogatiji sam za dosta divnih prijatelja u Italiji, koji su mi pomogli kad je trebalo, brinuli za porodicu i omogu\u010dili mi lije\u010denje. Nadam se i \u010dekam dane kada \u0107emo ih mo\u0107i pozvati u goste, kada \u0107e oni poziv mo\u0107i prihvatiti bez sada jo\u0161 prisutnog straha.<\/p>\n Dubravko Lasi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kada neki doga\u0111aj poslu\u017ei kao klju\u010d za knjigu, onda taj doga\u0111aj zavrje\u0111uje da se potanje opi\u0161e. Tim vi\u0161e jer se ve\u0107 odavna javi\u0161e se oni koji su bili prije i \u010dinili to bolje, da ne govorimo da su mnogi od tih i odlikovani i smje\u0161teni u povijest. Meni i meni sli\u010dnim neuniformiranim ljudima iz sjene […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-5709","page","type-page","status-publish","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/5709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5709"}],"version-history":[{"count":12,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/5709\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5824,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/5709\/revisions\/5824"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}