Rodio sam se potkraj prve polovice 20 stolje\u0107a, to\u010dnije 25.06.1949. godine u Sarajevu i to slu\u010dajno. Majka je i\u0161la u posjetu baki po ocu, a ja bio ne\u0161to nestrpljiv. Pa su me onda tamo i krstili, po bakinoj je bilo: Dubravko… Lasi\u0107. Skratili me odma na Dubo. I tako ostalo… Eto, mogao bih tra\u017eiti i dvojno dr\u017eavljanstvo, ali ja sam sa Hrvatskim zadovoljan. I nebih drugo. Spadam u one koji ni u jedinstvo ni u BiH ne vjeruju.<\/p>\n
Osnovna \u0161kola – u ta doba se znalo: djeca iz Grada 4 godine u \u0161kolu Centar, pa 4 na Plo\u010de… Gradsko sam dijete, iako “na kraj grada”, na vrh Bu\u017ee, dakle pripadao sam pomalo Pelinama, pomalo Plo\u010dama, a svakako i Gradu. Na sredini izme\u0111u Pelina i Plo\u010da za igru smo imali prili\u010dno zapu\u0161teni park Tabor, pa Tenis, ali i predio ispod zidina, donje zidine ili predgra\u0111e, sve od Tenisa pa do Pila. Raj za nas, jer tu nitko nije dolazio i mogli smo biti i kauboji i indijanci, ma i marsovci! A o opasnostima koje su tako visoko vrebale nije se puno mislilo, valjda smo se znali sami \u010duvati. Naravno i cijeli Grad je bio igraonica, nema ulice koju njesmo pasali… znala je balica iz \u0161kole po vi\u0161e ura hodit ulicama, otkrivat neke nove kantune! Kasnije i po zidinama, ma ne samo gori, nego i u\u0107i u podzemlje na Min\u010deti, a izi\u0107i povi\u0161e Pila!<\/p>\n
Izme\u0111u Dominikanaca i Franjevaca izabrao sam ove druge, a misu se odgovaralo na latinskom! Zapravo povukao me prijatelj Ivo Beusan, stali smo u istoj ku\u0107i, on je ve\u0107 bio ministrant. Kad su me iz sakristije Male bra\u0107e jednog dana nogirali odslu\u017eit “mladu misu”, prvi put samoga, od treme sam sjeo skupa s knjigom… ali pomagao je vele\u010dasni i dobro je finulo! Bilo je i pohvala…<\/p>\n
Onda srednja pomorska, sa divnim \u010dovjekom “Tecom”, gospar Zlatko Tecilazi\u0107, legenda pomorske \u0161kole, koji mi je bio razrednik, pa malo u Split na studij, da bih shvatio da se u Gradu lak\u0161e “studira i \u017eivi”, pa makar i strojarstvo na vi\u0161oj pomorskoj, tada nije bilo elektrotehnike. Ostale su divne uspomene na krasne profesure, koji su obilje\u017eili svoja doba! Da spomenem samo gospare i gospo\u0111e: Joza Suri\u0107a, Nikolu Tomasa, \u0110ina Lasi\u0107a, doktora Rehaka, Etu Rehak… Pripremali su nas i za poziv i za \u017eivot! Ostalo je u sje\u0107anju i ono prkosno okupljanje na Stradunu na badnju ve\u010der… poslije kolende s Mihom iz “Maestrala” i \u0110urom iza grada.<\/p>\n
Navegavanje me na prvome vija\u0111u ko\u0161talo te\u0161koga fortunala u Otrantu, (i za kapa je bio me\u0111u najte\u017eima) na putni\u010dkom brodu “Jedinstvo”, kada sam donio \u010dvrstu odluku da mi je zauvijek dosta mora! A u ta doba bilo je lako na\u0107i posla, pa sam bio sva\u0161ta: voditelj omladinske emisije na radiju, pomo\u0107nik tonca u teatru, vazda ljeti u tonskoj ekipi na Igrama, pod vodstvom prerano oti\u0161lih legendi Tonka Kulu\u0161i\u0107a i dragog kolege i prijatelja Pera Mrku\u0161i\u0107a. Provo sam biti i predstavnik Pan Adrie (prethodnica air Croatie) u doba kad je bio te\u0161ki grijeh prtit se u JAT, (oliti Beograd) pa sam onda nekoliko godina “\u017eivio \u017eivot” u Cavtatu kao DJ i barmen u Epidaurusu. Ludo i nezaboravno doba! A onda u Atlas, na radio komunikacijama, (“centrala , javi se…”) kasnije kao \u0161ef servisa za radio stanice “Storno”, pa “vo\u0111enje” tehnike u Operativno Informativnom Centru, pa u RTZ tehni\u010dar na oda\u0161ilja\u010du na Sr\u0111u. Jedanaest godina, do rata. Poslije rata, ni otpremnine, ni akcija, ni hvala… Ni\u0161ta, \u010dak ni \u0107u\u0161 tovare. “Pravi” ljudi ti svi koji su 91 preko mene komunicirali i bio sam im potreban. Nisu mi dali ni zatra\u017eeni nepla\u0107eni odmor za lije\u010denje spaljene ruke, a ni bolovanje nisam otvorio… E, pamet je lijepo blago, mogao sam barem malo invalidnine skrpit!<\/p>\n
U ratu sam odmah nastradao, \u0161esti dan, (06.10) ali uz sve rane, opekline desne ruke 2 i 3 stupnja, dao sam svoj doprinos to\u010dno do kraja 91. i onda su me kolege potjerali na lije\u010denje… pa se produ\u017eilo. Imao sam sve dozvole za odlazak iz Grada ve\u0107 u listopadu, ali srce nije dalo, dok sam mislio da sam koristan, ostao sam. Iako nisam puno mogao raditi samo jednom rukom, ali pisati na tipkovnici sam mogao.<\/p>\n
Nakon rata postao sam “sam svoj majstor”, davna \u017eelja i uspje\u0161no polo\u017een ispit “malog poduzetnika”. A to bi zna\u010dilo: propali nismo, a imamo ne\u0161to vi\u0161e nego na po\u010detku… period sa najvi\u0161e rada, nekoliko godina samo za hranu i re\u017eije, (dobro i otplatu poslovnog prostora) ali raditi za sebe je ipak ne\u0161to posve drugo! I pravedno, koliko i kako radi\u0161 i ula\u017ee\u0161, tako ti se vra\u0107a. I tako do mirovine, koja je isto \u0161to i prije: isti posao, rad, jer od 1.700 kn + 200 dodatka se ne pre\u017eivljava! Pa ni uz (Gradski) dodatak od 300 kn. Guramo dalje, samo sa malo vi\u0161e godina… pa dok ide.<\/p>\n
Ratna doga\u0111anja opisana su slikom i tekstom na ovome blogu!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Rodio sam se potkraj prve polovice 20 stolje\u0107a, to\u010dnije 25.06.1949. godine u Sarajevu i to slu\u010dajno. Majka je i\u0161la u posjetu baki po ocu, a ja bio ne\u0161to nestrpljiv. Pa su me onda tamo i krstili, po bakinoj je bilo: Dubravko… Lasi\u0107. Skratili me odma na Dubo. I tako ostalo… Eto, mogao bih tra\u017eiti i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":31,"menu_order":3,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-262","page","type-page","status-publish","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/262","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=262"}],"version-history":[{"count":3,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/262\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5831,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/262\/revisions\/5831"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/31"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.rat-u-gradu.alat.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=262"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}