Ratni dnevnik tete Anke 16 dio

This entry is part 16 of 19 in the series Ratni dnevnik
  1. studeni 1991.

Danas su Svi Sveti. Lijep sunčan dan. Ujutro sam pošla u Lapad da kupim štogod hrane ako bude. Iz autobusa sam vidjela Konvoj kako odlazi iz luke Gruž. Pero ih je slikao iz hotela. Danas se ne puca ali se preporuča ljudima da ne izlaze bez potrebe te da se ne kreću sredinom ulice. Jutros je u butigi bio veliki red, jer se moglo kupiti po jedna kokoš ili juneće jetre. Kruh je poskupio, bio je 17, a od danas je 23 dinara štruca. Sami smo napravili lumin, a kupila sam ulje pa ćemo sutra, na Mrtvi dan upaliti lumin za naše mrtve. Ove godine ne možemo na groblje. I danas je u podne Misa na recepciji. Za objed smo imali juhu, orhan prigani s patatama i kiseli kupus. Odlično. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 17 dio

This entry is part 17 of 19 in the series Ratni dnevnik
  1. studeni

Jutros smo spavali do sedam sati, a onda čuli sirenu, koja označava prestanak opasnosti. Jutros ljudi obilaze da vide gdje su padale granate. Iz našega hotela se vidi oštećen krov na hotelu “Plakir”. Na našemu balkonu ima jedna rupa od gelera na persijani. Slušali smo radio, pa je rečeno da je sedmero ljudi ranjeno. Jutros je telefonirao Aco, pa je bio kod nas i donio nam zimske robe i šest litara soka. Pozvao nas je sutra na objed. Od kada su Suzi i Petar u Nikole on se još više brine za nas. Od danas popodne nitko se više ne smije voziti osobnim autom. Na Srđu smo vidjeli dim, a to znači da gađaju i Srđ. Evo opet oko 11 sati sirena označava znak opasnosti. Čujemo rafale iz mitraljeza iz pravca Gruža ili Rijeke dubrovačke. Za sinoćni napad smo čuli na radio, da se tuklo po širem području Gruža i Lapada. U Gružu je pogođena robna kuća “Srđ” i tvornica “Radeljević”, te mnoge privatne kuće. U Lapadu je jedna kuća izgorjela, a kako sam jučer napisala stradali su i hoteli. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 18 dio

This entry is part 18 of 19 in the series Ratni dnevnik
  1. studeni

Opet nas budi sirena za prestanak opće opasnosti (mislim da ni oni koji s njom upravljaju ne znaju kada koju upotrebiti). Jutro je kišovito. Pero i dalje kašlje, pa od danas neće da pije nikakve lijekove, jer mu ne pomažu. Jučer nam nije došla cisterna s vodom, a neće ni danas. Nemamo još nego čašu vode. Nema ni kuhanja, pa su jutros mlijeko u prahu kuhali umjesto vodom, morem. Za objed imamo po jedan sendvić. I tako je dobro, imamo krov nad glavom, moramo izdržati. Jučer nas je pozvao Drago Moravec da dođemo malo u njega. Oni su u Gradu kod kćeri. Jutros sam bila u pošti. Naša pošta i osoblje je preselilo na Babin Kuk. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 19 dio

This entry is part 19 of 19 in the series Ratni dnevnik
  1. studeni

Sinoć smo s balkona gledali dvije topovnjače iza Grebena. Nešto prije toga kružili su avioni, tako da smo dobar dio večeri bili u skloništu. Sa topovnjača se pucalo, ali ne dugo, pa je i ova noć protekla mirno. Sada čujemo mitraljez, ali to nam je normalno. Mi više iz hotela ne izlazimo. Izgleda mi da se i Pero straši, više ne zove u šetnju, a trebali bi i u kupovinu pa on neće, a onda neću ni ja. Jučer mi je jedna Konavoka kupila štrucu kruha, a danas sam zamolila Mariju Crnčević da mi kupi margarin i ako nađe beškot. Stomak mi je slabo, jer više nema ni bijele kafe, ni zeleni, ni voća, NIŠTA. Jučer je u skloništu jedna cavtajka samnom podijelila kikaricu kafe. To je prvi put u ratu da pijem kafu iz kikarice. Read more »