NextGEN Gallery Plugin Not found

Ratni dnevnik tete Anke 18 dio | Rat u Gradu

Ratni dnevnik tete Anke 18 dio

  1. studeni

Opet nas budi sirena za prestanak opće opasnosti (mislim da ni oni koji s njom upravljaju ne znaju kada koju upotrebiti). Jutro je kišovito. Pero i dalje kašlje, pa od danas neće da pije nikakve lijekove, jer mu ne pomažu. Jučer nam nije došla cisterna s vodom, a neće ni danas. Nemamo još nego čašu vode. Nema ni kuhanja, pa su jutros mlijeko u prahu kuhali umjesto vodom, morem. Za objed imamo po jedan sendvić. I tako je dobro, imamo krov nad glavom, moramo izdržati. Jučer nas je pozvao Drago Moravec da dođemo malo u njega. Oni su u Gradu kod kćeri. Jutros sam bila u pošti. Naša pošta i osoblje je preselilo na Babin Kuk. Susrela sam Milana Komnenića. On se preko dr. Janka Komnenića interesirao za kuma Iliju Dupera, jer su oni ostali kod kuće. Doktor Janko je u Cavtatu, ali ih povremeno posjećuje. Govori da su dobro. Milka Lučić, zaposlenica pošte, prije par dana je prošla kroz Župu. Naša kuća do tada nije spaljena, a jest zubara Milorada, našega susjeda, te gostiona “Izvor” na Trgovištu blizu naše kuće. Rekla je Vlašićima da im je izgorjela kuća, pa su to vrlo teško podnijeli. U Cavtatu još traju pregovori, ali nitko još ne popravlja postrojenja u Komolcu, da bi dobili vodu i struju. Danas se puno očekuje od sastanka u Hagu, ali mi se ne nadamo. Organizacija u hotelu dobro funkcionira. Zadužena sam da rasporedim žene između 16 i 50 godina za rad u kuhinji i po hodnicima. Danas sam već obavijestila drugu grupu i prilično dobro prihvaćaju. Dobila sam “generalni ključ”, s njim otključavam dječju sobu kad zasvira uzbuna. Isto tako treba u jutro pregledat i zaključat. Danas je nekoliko majki s malom djecom u organizaciji Crvenoga Križa pošlo u Korčulu. Pada kiša pa sam na balkon stavila tećicu i bročicu da mi se nalije malo kišnice. Ipak je došla jedna mala cisterna za kuhinju i nas. Čekala sam uru i po te dobila pet litara vode. To je zadovoljavajuće.

  1. studeni

Jutro je vedro. Nije bilo uzbune pa sam oprala i prostrla robu te ugrijala Peru litru vode da se umije. Za mene nemam, možda ću imati sutra. Baš sam bila u sobi Crvenog Križa, kad se začula strašna eksplozija. Stakla su se tresla po hotelu. Poslije smo saznali da je to naša vojska minirala put u Lozici. Slažemo robu koja nam je stigla preko Crvenoga Križa u veću prostoriju, da se bolje vidi što ima. Ljudi dolaze, uzimaju, a sve se upisuje tko je što uzeo. Noćas je zvao Nikola. Danas dolazi hrana i roba što je on poslao. Posebno je poslao paket Miši Galjufu, pelene i robu za dijete. Te pošiljke i preuzima Miše, jer je osnovao ogranak Crvenoga Križa za Župu. Opet je u 13 sati uzbuna. Opet isto. U skloništu, gdje je vlaga i hladno. Tu sam saznala da su prekjučer pucali na naš autobus pa sada ne vozi uz more kroz Lapad, nego obilaznim putem. Izgleda da je tako sigurnije. Najteže je to da čim se da znak za opću opasnost autobusi više ne voze. Tako nijesmo sigurni ako pođemo u Grad da ćemo se i vratit. Sada smo vidjeli četnike na brdu poviše Lozice, a kod njih i jugoslavenska zastava. Vide se i šatori u jednom šumarku. S našega balkona vidim da gori na Srđu, odma iza tvrđave, a u tvrđavi je naša vojska. Vidjela sam i topovnjaču kod Grebena, a sad bježim u sklonište, jer zvižde granate.

  1. studeni

Jučer popodne smo proveli u skloništu, a oko 19 sati smo se vratili u sobu. U međuvremenu sam skuhala čaj da se malo ugrijemo. Slušali smo na radio da je bio napad iz svih raspoloživih sredstava na šire područje Grada. Gađan je Srđ, Lokrum, stara i nova bolnica, groblje na Boninovu, škola na Montovijerni gdje su preseljena djeca iz Sv. Jakova – dom “Ivo Vukušić”, Gospino polje, hotel “Libertas”, naselja Hladnica i Čokolino i t.d. To je zato jer je naša vojska oslobodila teritorij oko Slanoga, pa na njihovoj strani ima žrtava. U ovom napadu kod nas ima sedam ranjenih. Noć je bila mirna, a oko 7 sati sirena je oglasila prestanak opasnosti. Jutros sam čekala u redu uru i po da ugrijem litru vode pa sam se umila. Da mi je netko rekao da se može lijepo umiti s litrom vode nebi mu vjerovala! Moram nazvati Lucu Galjuf da vidim kako oni u hotelu “Libertas” podnose ove nedaće. Čula sam da je Vlaho loše. Sada, poslije objeda, koji više ne čekamo s tećicom u redu, nego odmah ulazimo u restoran gledamo s balkona Srđ i kanoćalom vidimo da je jučer djelomično izgorio krov na Tvrđavi. Prelijeću nas avioni. U hotelu se priča da se priprema opći napad na Dubrovnik, a sada slušamo na radio Zagrebu, da je dat ultimatum, da se Dubrovnik preda danas do podne.

NASTAVLJA SE.

Comments are closed.