NextGEN Gallery Plugin Not found

Ratni dnevnik tete Anke 17 dio | Rat u Gradu

Ratni dnevnik tete Anke 17 dio

  1. studeni

Jutros smo spavali do sedam sati, a onda čuli sirenu, koja označava prestanak opasnosti. Jutros ljudi obilaze da vide gdje su padale granate. Iz našega hotela se vidi oštećen krov na hotelu “Plakir”. Na našemu balkonu ima jedna rupa od gelera na persijani. Slušali smo radio, pa je rečeno da je sedmero ljudi ranjeno. Jutros je telefonirao Aco, pa je bio kod nas i donio nam zimske robe i šest litara soka. Pozvao nas je sutra na objed. Od kada su Suzi i Petar u Nikole on se još više brine za nas. Od danas popodne nitko se više ne smije voziti osobnim autom. Na Srđu smo vidjeli dim, a to znači da gađaju i Srđ. Evo opet oko 11 sati sirena označava znak opasnosti. Čujemo rafale iz mitraljeza iz pravca Gruža ili Rijeke dubrovačke. Za sinoćni napad smo čuli na radio, da se tuklo po širem području Gruža i Lapada. U Gružu je pogođena robna kuća “Srđ” i tvornica “Radeljević”, te mnoge privatne kuće. U Lapadu je jedna kuća izgorjela, a kako sam jučer napisala stradali su i hoteli. U “Marini” je još nekoliko jahti uništeno, a izgorjela je i zgrada (brodogradilište). Sada slušam na radio da je u hotelu “Plakir” 70% soba oštećeno, te Crveni križ moli stanovništvo da donesu deke, ako imaju, jer je hladno a stakla su razbijena. Isto tako ako netko ima rodbinu seli iz hotela, a što će s nama ni oni ne znaju. Ispred hotela je stradalo petnaestak auta, a nekoliko granata je palo direktno na hotel. Mislila sam poći u poštu i nazvati Nikolu, ali nije baš sigurno, mogu oni i ponoviti napad, pa me strah izlaziti iz hotela. Jučer je pogođena pekara “Orlando” koja nas, uz veliku opasnost za živote radnika, opskrbljuje kruhom. Još ni jedan dan nije bio bez kruha. Pitam se kada ovo završi hoće li im itko odati priznanje. Radi se na popravku, pa se govori da će već popodne biti kruha u prodaji. Jučer, dok smo šetali pored mora vidjeli smo Madu i Nikšu. Oni su u moru osakovali robu i oprali noge, a nedaleko od njih jedna se žena kupala u kupaćem kostimu. To je bilo jučer, drugi studenog, a danas je oblačno i vrlo hladno. Oko 16 sati opet smo u skloništu. Obilazi nas osoblje hotela, i preporuča da budemo u najdonjim hodnicima, jer su tu oko nas vojni brodovi. Radio javlja da se sa Žarkovice puca iz mitraljeza, pa je jedna žena ranjena na Stradunu. Mi smo bili u skloništu do 20 sati, a onda smo pošli spavat, jer oko naših hotela nije bilo pucnjave. Na pucnjavu iz mitraljeza i pušaka više se ne osvrćemo.

  1. studeni

Jutro je oblačno, ali ne tako hladno kao jučer. Sanjala sam strašnu eksploziju, probudila se i osluhnula, Pero spava, a hodnikom se ne trči, pa sam se uvjerila da je to bio samo san. Ovu noć smo proveli mirno i naspavali se. Od danas su telefonske usluge poskupile 300%. Prije sedam sirena je oglasila prestanak opće opasnosti. Trebali smo poći u Aca na objed, ali počela je pucnjava na “Solitudo” već prije jedanaest sati, a oko jedanaest je sirena najavila opću opasnost. Tako smo tri sata ostali u skloništu, a vjerujemo i Aco u njegovom podrumu, jer se puca po Lapadu, oko nove bolnice i po hotelima. Adela mi je rekla da je topovnjača pucala po Srđu. Poginulo je, ne na Srđu, dvoje ljudi, a šestero je ranjeno. Od to dvoje jedan je iz našeg hotela. Vraćao se s posla pa je na putu poginuo. Ovdje je njegova žena i dvoje male djece. Bit će mnogo takvih tragedija.

NASTAVLJA SE.

 

Comments are closed.