NextGEN Gallery Plugin Not found

Ratni dnevnik tete Anke 13 dio | Rat u Gradu

Ratni dnevnik tete Anke 13 dio

26. listopad

Jutro je vedro. Primirje se poštuje pa se ne puca. Crveni Križ preko radija obavještava da se prijavi tko hoće otputovati iz Grada može u svim pravcima. Pošli smo u Grad da se prijavimo. Tamo je masa svijeta. Pero neće da čeka nego je pošao u Adele, a ja sam ostala. Izgleda da nitko neće ostati u Gradu. Mnogo je i naših župljana. Čak i popularni Trubaduri čekaju dozvolu za odlazak. Uspjela sam prijaviti mene i Pera, ali od danas svaki trajekt s putnicima iz Gruža najprije odlazi u Zeleniku (Crna gora) na kontrolu. Opet na radiju nadopunjuju obavijest da ne smiju otputovati muškarci između 16 – 60 godina. Pero je donekle i zadovoljan, jer on ima 56 godina, znači ne smije odlaziti, a njemu se i ne ide. Sada smo opet nesigurni i čekamo kako će proći prvi trajekt i da li će ih iskrcati u Zelenici. Bili smo malo u Adele i Keti gdje su smješteni Niko i Nane. Niko je od zdravlja malo bolje. Što možemo, moramo se prilagoditi. Susreli smo još mnogo ljudi iz Župe. Nitko ništa ne zna o našim kućama, samo sada znamo da nije poginuo Ivo Bulić. Popodne sam cijelo preležala, jer me strašno boli glava. Pijem redovito antidepresive. Ana Knego mi je telefonirala. Jutros odlazi u Rijeku s djecom i autom. Plače, odlazi u neizvjesnost, a Antun ostaje. Na Brgatu je uganuo nogu pa je u hotelu. Telefonom su nam se javili Perakovi. Doći će danas u posjetu. Do jučer nijesu znali gdje smo. Trajekt koji dolazi u Gruž također mora najprije u Zeleniku na kontrolu. Večeras je napokon uplovio. Na njega je bačeno nekoliko svijetlećih granata, te je ranjen jedan mornar.

27. listopad

Jutro je vedro. Jučer sam uspjela dobiti 10 l vode pa smo se i umili i oprala sam robu. Jutros imamo samo jednu čašu za umiti se obadvoje, a to se može samo skvasit oči. Jutros me malo manje boli glava. Noćas je zvao Nikola pa nam je rekao da je vojska dala ultimatum policiji u Dubrovniku da se preda jutros do osam sati. Naši ne žele govoriti o ultimatumu. Jutros smo bili na doručku jer nemamo vode za skuhat čaj. Ove dane sele stanovnici naselja Ploče i Sv. Jakov. Svi idu u Grad ili Lapad, gdje tko ima koga svoga od rodbine. Hoteli su odavno puni. Zvao nas je Aco pa nam je donio 2 l vode i kruh. Napravili smo tratamenat na balkonu. Bilo je i vina. Pero se za taj artikal uvjek snalazi. I kod Aca je oskudica vode. On je čuo da je vojska zauzela izvor u Rijeci dubrovačkoj? I s Konala porodice iseljavaju. Priča se da naši gardisti provaljuju u prazne kuće da bi iz njih ratovali, ili da im budu otvorene kada se budu povlačili. Mene to strašno čudi pa ne mogu vjerovati. I inače znaju presresti auto i uzeti ako ima što vrijedno (neprovjereno). Jutros je isplovio trajekt, prvi koji ide u Zeleniku na pregled. Sa njim putuje Ana s djecom. Obećala sam joj da ću za njih moliti Boga. Slušali smo na radio da prvi put nije bilo gužve na pristaništu za ukrcaj. Otputovale su samo majke s djecom, 5-6- staraca i nekoliko bolesnika. Danas je nedjelja, pa smo bili na recepciji na Misi u 12 sati. Slušali smo na radio da i mještani Zatona bježe u Grad, pa je poginulo petero civila. Danas je uglavnom bez pucnjave, ponekad se čuje mitraljez, ali na to smo navikli. Popodne smo pošli u Antuna Kobašića. Ostali smo oko sat vremena, malo se počastili. Kad se smračilo, oko 17 sati pošli smo na autobus na stanicu kod Doma zdravlja. Bilo je zastrašujuće doživjeti i osjetiti tu samoću. Nikoga nema od prolaznika, tek poneko auto prođe bez svijetla ili s upaljenim samo pozicionim svijetlima. Napokon evo i autobusa, isto vozi samo s pozicionim svijetlima iako je već mrak. Platili smo karte, jer nam je neugodno uvijek isticati da smo izbjeglice. Prolazeći autobusom, nigdje nikoga nema, naokolo kuće i neboderi u potpunom mraku, dobro zatvoreno, nema vanjskog svijetla, jer nema struje, a sve što osvjetlava krajolik to je vedro nebo i mjesec. Pri kraju puta vidimo da se pali i gasi svjetionik Sv. Andrija i to je sve. Kad smo se iskrcali ispred hotela bilo je već 18 sati, a to je bio i posljednji autobus do na Babin Kuk.

NASTAVLJA SE.

Comments are closed.