NextGEN Gallery Plugin Not found

Ratni dnevnik tete Anke 12 dio | Rat u Gradu

Ratni dnevnik tete Anke 12 dio

23. listopad

Počeo je novi dan uz preporuku da ostanemo i dalje u skloništu. Sve je slično kao i prethodnog dana. Uznemirena sam jako pa ne pišem pojedinosti. Danas je napadnut i stari dio Grada. Pogođena je Muzička škola, Muzej Rupe, i neznam što još. Pero ponekad malo izađe pred hotel, a ja se strašno bojim i pretežno sjedim u skloništu.

Po noći, ako malo zadrijemam sanjam avione i Stinger rakete. Čuli smo na radiju da je danas pokušan desant u Župu. Nije uspio. Naše snage su ga odbile. Jadna naša mladost. Ne žalim više ni Stari Grad i mislim samo o našoj kući i nama svima. Hoćemo li se imati gdje vratiti. Sretna sam da je Nikola s porodicom u Padovi. Ovo bombardiranje je sve oko Adelinog stana. Čujemo se telefonom svakog dana, jako se prepala, a ja je potpuno razumijem jer sam sve to doživjela. U veče se pucnjava malo stišala, pa smo u osam sati u veče pošli spavat, jer smo iscrpljeni. Čak smo se napola i svukli, ali spremni da se brzo obučemo ako zatreba.

24. listopad

Jutros u šest sati počeo je žestok napad na Župu Dubrovačku. Već u sedam sati pucaju i na magistralu poviše hotela “Belvedere”, a to je nadomak Gradu (u sv. Jakovu). Tamo tutnji cijelo jutro iz sveg raspoloživog oružja s mora i kopna. U 13 sati je uspio desant u Kupare. U Kupare stižu i njihovi brodovi iz Cavtata, te se iskrcalo šest desantnih čamaca (javlja radio). Naši se povlače. Sve ruše i miniraju. Jučer sam čula na radio da u Cavtatu gađaju tenis terene kod hotela “Albatros”, da što više unište. Malo nam se popravila hrana u hotelu, pa smo jučer dobili po jednu jabuku iza objeda. Danas sam skuhala kompot, a Aco nam je nabavio deset kesica juhe. Jedemo da bi bili što jači, te da preživimo ove strahote. Pero isto u skloništu s Konavljanima priča viceve. Grije ih “stimulans”. Jučer je opet bila potpuna blokada u luci, tako da je bilo zabranjeno isplovljavanje i uplovljavanje trajektima. Prekjučer je ostalo stotinjak putnika koji se nijesu uspjeli ukrcat u brod. Tamo je bilo strašno. Na primjer: jedna žena je krenula s troje djece i prtljagom. Bila je među zadnjima, tako da je ukrcala u brod dvoje djece, a dok je ona s najmlađim djetetom u naručju uzela prtljagu. Brodari su povukli skale, te je ona ostala a dvoje djece u brodu otputovalo. Toliko se masa ljudi bori da otputuje, da je jedan policajac pucao u zrak, jer ih nije mogao zaustaviti. Brodovi isplovljavaju prekrcani. Oni koji nijesu otputovali bilo je predviđeno da pođu danas, međutim trajekt koji je trebao isploviti s putnicima nije ni uplovio nego je iz Mljetskog kanala po treći put vraćen u Korčulu. Putnici, uglavnom žene i djeca, jutros već od pet sati čekaju na pristaništu u Gružu ne vjerujući da brod neće doći. Svirala je zračna uzbuna samo zbog toga da bi se oni razišli. Tako i danas u Grad i iz Grada ne može nitko. U hotelu se dijeli odjeća i obuća koja je stigla preko Crvenog Križa jer je jako zahladilo. I mene je Boško Perić uključio u odbor Crvenoga Križa, pa imam obavezu organizirati žene za pomoć u kuhinji, razvrstavanje i podjelu robe itd. Ta mi je obaveza dobro došla jer lakše podnosim teret straha.

25. listopad

Sinoć su žestoko napali luku u Gradu i Ploče. Tukli su s Ivanice i naselje Zlatni potok, obližnji hotel “Belvedere” je pogođen s dvije granate. Granatirali su također Nuncijatu, luku Gruž, kod crkve sv. Mihajla itd. Mi smo ipak legli oko osam sati navečer, a napad je trajao do ponoći. U pet sati popodne je trebalo početi primirje, a oni su tada najjače napali. Zvao nas je Nikola pa smo dugo razgovarali. On sigurno osijeća koliko nam je taj razgovor s njim potreban. Jutros oko četiri sata opet je počeo napad na Pobrežje i Mokošicu. Danas tuku cijeli dan, pa ni danas ne može uploviti ni jedan trajekt. U potpunoj smo blokadi. Cisterna nam dovozi vodu kada ne puca, a mi se s bidonima od pet litara stavimo u red i čekamo. Zvao nas je Aco pa nam je kupio nešto hrane i prašak za pranje, te donio u hotel. U hotelu nam je nabavio i dvije deke da nam po noći nije zima. Upravo slušamo na radio da gori selo Pendi kodaAerodroma u Konavlima i kuće u Pologanju u Obodu. Upaljena je crkva u Mandaljeni, te niz kuća pored crkve. Naša vojska se povukla do na Dubac, a možda i više. Govori se da se Grad brani u Mokošici i na njegovim rubnim djelovima. Sada dok ovo pišem isto u blizini padaju granate, a izgleda mi da je s topovnjače. Naime, topovnjača sve ovo vrijeme patrolira ispred nas. Po cijeli dan čujemo mitraljez. Pretpostavljam da je naša vojska premjestila top iz naše blizine, jer nas ove dane ne gađaju izravno po hotelima. Danas je došlo osamdeset Plaćana u hotel “President”, a hrane se u našem hotelu. Oni su promijenili pet-šest skloništa i od svuda su ih granate istjerale.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.