Ratni dnevnik tete Anke 9 dio

17. listopad

Jutros smo obavili sve pripreme za odlazak, ako puste Pera, jer muškarci od 16 – 60 godina ne smiju nigdje otputovati. Uz brod kontrolira policija, i traži osobnu iskaznicu. Putuje i Suzi sa sinom Petrom. Sinoć je opet zvao Nikola pa je zadovoljan jer dolazimo. Dao nam je adresu prijatelja u Rijeci, a on će doći po nas. Kupili smo karte i tu noć prespavali u Suzi. Brod je trebao krenuti u 14 sati. Međutim uzalud smo čekali.

Nitko nije otputovao, jer se sve trese od granata kojima tuku Mokošicu, čak i Novu Mokošicu, gdje su samo stanovi. Danas popodne su naši minirali cestu u Dubokoj Ljutoj. Srpsku vojsku to je još više razbijesnilo, jer oni su već tu a ne mogu dalje (ja mislim za kratko). Sada sa Plijevora, iznad ponte od Prahivca, topovima pucaju po Župi: Platu, Solinama i Kosturu. Sve se trese.

18. listopad

Jutros smo opet pošli na brod u Gruž. S nama je i Suzi s Petrom. Bila je tolika gužva da se ne da opisati, niti se može ocijeniti koliko putnika se ukrcalo na brod. Žene i djeca imaju prednost, pa su tako Suzi i Petar odmah pošli u brod. Mi smo čekali, gurali se da bi nas upisali u spisak putnika, pa onda ispred broda vratili natrag. Pera su pitali koliko ima godina, a on nezna lagati. Tako su njega vratili a ja sam mogla otputovati, međutim nisam htjela Pera ostaviti samog u Dubrovniku. Tako smo se oboje vratili, a Pero je prodo karte i za taj novac meni kupio cipele da me malo utješi. On je bio vrlo zadovoljan da smo ostali, a ja se isplakala, jer sam bila na kraju živaca. Za dvadeset dana smršavila sam sedam kila, pa se i ta iscrpljenost pomješana sa strahom odrazi na organizam. Pero mi je obećo da ćemo pokušati opet sutra. Uopće se ne nadam, ali pokušat ćemo. Svega mi je dosta. Danas se puca sve bliže Gradu. Sada napadaju Žarkovicu i Brgat, a s druge strane Mokošicu i okolna brda, također i Župu. Grad se sve više steže u obruč, a naši se još brane. Danas je cesta prohodna od Dubrovnika samo do Dupca. Čuli smo na radio da pucaju na luku Gruž i to samo pola sata iza isplovljavanja broda. Da su prije počeli mogli su nas sve poubijati. Svirala je uzbuna, baš kad smo krenuli u red za objed oko tri sata. Isto smo svi objedovali jer to se ne propušta. Danas smo prvi put imali veliki šnicel s prilogom. U vijestima smo čuli da se danas ratuje u Mlinima. Naši su na Trgovištu, a srpska vojska već na Krstacu i Solinama. Sve će nam srušiti. Pero ponekad prova zvoni li telefon kod nas. Danas je još uvijek signal u redu, pa tako znamo da kuća nije izgorjela. Uveče se govori na radiju da su naše snage potisnuli neprijatelja s Krstaca, ali su oni jako oštetili ili djelomično srušili hotel “Orlando” u Srebrenom, hotel “Goričina” u Kuparima i hotel “Plat” u Platu. U Gružu je pogođeno 5-6 privatnih kuća, te dvadesetak auta od kojih je nekoliko izgorjelo. A sada malo o cijenama na placi. 1 kg patata košta 80 din., 1 kg kupusa 100 din. jedno jaje 50 din. U butigama tih artikala uopće nema. Zbog usporedbe, jaja su se prije rata prodavala po 5 din. Događa se da oni hrabriji putuju brodom preko Cavtata u Župu, naberu voća i povrća gdje stignu, pa tim istim vlasnicima prodavaju na placi.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.