Ratni dnevnik tete Anke 8 dio

14. listopad

Jutros slušamo na radio da se opet puca na Zvekovici. Noćas je uz dozvolu trebao uploviti brod s predstavnicima Crvenog Križa BiH. Htjeli su evakuirati bolesnu djecu koja su još uvijek u Cavtatu, u Tihi gdje imaju svoje odmaralište. Međutim, brod je iz Mljetskog konala vraćen natrag. Jučer popodne su bili doma Made, Stjepo, Nikša i Luko. I oni su pošli da očiste dubinski frižider, pa su nam rekli da češće pucaju iz mitraljeza s brda.

Tako mi nijesmo pošli. Doručka jutros nema, samo malo kruha i po jedna mala doza meda. Pošli smo u Aca i Suzi pa smo s njima i objedovali, te skuhali bijelu kafu i juhu za večeru. Suzi mi je pozajmila džezvicu za kafu i cukar pa ću sutra ovdje skuhat kafu i mlijeko. U prizemlju koje mi zovemo sklonište imamo struju i jedan mali rešo, pa u redu čekamo za nešto malo skuhat. Aco nam je stavio najlon na zadnje staklo od auta da ne upada kiša, koja danas povremeno pada. Opet smo pokušali telefonirati Nikoli, ali ne može se dobiti veza. Danas nam je za objed sendvić.

15. listopad

Jutros je vedar dan. Pero je nervozan jer ne vidi poboljšanje. Do jučer je bio optimista, a više nije. Nijesmo pošli do kuće jer nas je strah. U hotelu sam skuhala kafu, zamutila mlijeko u prahu, te pola ostavila za večeru. Ovdje u hotelu se kuha na plin, a plina više nema. Danas su nabavili jednu bocu i na tome će skuhati mlijeko za djecu do tri godine. Za starce i bolesne za sada nije ništa organizirano. Jutros slušamo na radio da se iz Oboda i Zvekovice puca na Cavtat. Govori se da na našoj (Općinskoj) granici ima oko 20 – 25 tisuća vojske i rezervista. Naoružanja i municije koliko žele. Danas smo bili na ribanju, čuli su se avioni ali visoko. Okupator je zauzeo Osojnik pa smo čuli dvije jače detonacije. Također su pucali iz Slanoga na brod “Marina”, koji je u trećem pokušaju napokon uplovio u Gruž. Dovezao je sanitetski materijal i ljekove. Sutra rano u jutro planiramo poći doma da vidimo kako je.

16. listopad

Ujutro pada kiša, pa smo pričekali i pošli u Mline oko osam sati. Čim smo parkirali ispod međe u donjim Mlinima odma se čula pucnjava. Pošla je s nama i Made da donese štogod zimske robe i obuće. I danas mitraljezom pucaju s brda češće nego prošli put, čak smo iz kuće po odrini čuli metke. U skloništu hotela “Mlini” ostalo je još 12 osoba. Noćas im je sve poplavilo od kiše pa su noć proveli u mokrom hodniku. Prošlu noć nam je telefonirao Nikola. Napokon smo se čuli i vrlo smo sretni. Pero mu je rekao da idemo do kuće, a on ga nagovara da ne ide da netko od nas ne pogine, što se može lako i dogoditi. Nagovara nas da dođemo kod njih u Padovu, ali Pero oklijeva. Iz kuće smo uspjeli iznijeti video, radiostanicu, liniju bez zvučnika, kapute, Perova odijela. Sve smo to ostavili u Adele. Danas pred večer su evakuirali i preostale stanovnike iz hotela “Mlini”, jer je već vrlo opasno tu biti. U Mlinima su ostale samo nekoliko porodica srpske nacionalnosti, koje su tu živjele i radile u hotelu. Sinoć sam čula na radiju da je danas vrlo lako zauzet Cavtat. Pero je napokon odlučio da pođemo u Padovu, ali danas je bilo već kasno, karte rasprodane. Putovalo se brodom do Rijeke, pa onda dalje.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.