Ratni dnevnik tete Anke 7 dio

12. listopad

Pošli smo prije šest sati. Čim smo došli u donje Mline čuli smo pucanj s brda. Ostavili smo auto ispod međe i pošli uz ulicu. Bez problema smo došli do kuće. U kući je sve u redu samo se već osjeća smrad mesa i ribe koje je bilo pohranjeno u dubinskom frižideru. Našla sam vode u bidonu pa sam očistila frižider, te sve pokvareno bacila u vreće od smeća. Vreće smo nosili u auto da bi bacili u Orsuli. Nešto teletine 7 – 8 kg. vidjela sam da vrijedi pa sam u bursi odnijela s nama. Pregledala sam i mali frižider, te ga očistila. Našla sam malo vode u teći, te skuhala kesicu juhe pa u termosu odnijela sa nama u hotel.

Pero je u međuvremenu pošao u donje Mline, pa uz put pored hotela “Astarea” u Zavrelje. Danas je susrio Pava Kleškovića i Antuna Tonkovića. Antun je došao pregledati kuću jer su oni u skloništu hotela “Mlini”, a Pavo je sa ženom Snježanom ostao u Zavrelju. U Mlinima se i dalje puca. Mi smo za sreću tada već sišli u donje Mline spremni za povratak. Obično se po danu jače puca. Nosili smo dvije vreće pokvarenog mesa do auta da bacimo niz Orsulu, umjesto da uzmemo nešto za nas što bi nam bilo najpotrebnije. Teletinu koja je vrijedila podijelili smo Acu i Suzi, Niku i Nani i Adeli. Ostavili bi i nama ali nemamo na čemu pripremiti. U butigama ima za kupiti samo kokoši. Došla nas je posjetiti Ane Koprivica pa smo s njom dugo razgovarali na recepciji. Ona je u hotelu “Tirena” U istom hotelu je i Ana Knego s djecom.

13. listopad

Već je treći dan takozvanog primirja. Bar ne čujemo pucnjavu, pa smo se malo odmorili. Od kada imamo svoju sobu puno nam je lakše. Rano u jutro, već oko šest sati pođemo na bazen prenijeti morske vode za zahod (bazen je već skoro prazan). Onda se malo umijemo i prošetamo ali danas pada kiša. Doručak je između osam i devet sati. Potrebno nam je malo vrućeg čaja. Onda opet kupimo malo kruha i sira da imamo za sendvić do objeda koji se dijeli između 15 – 16 sati. To je ujedno i večera. Svi smo na istom kazanu, i siromašni i bogati. Jutros sam pošla u Robnu kuću s autobusom jer nemamo nego malo benzine, a više ne prodavaju civilima, nego je sve zaliha za vojsku. U butigama nema više konzerava, mlijeka, sokova, ništa od gotovih jela. Dijelili su po pola kila mlijeka u prahu pa sam kupila. Danas nam pred hotel nije došla cisterna s vodom, pa će nam Karmen donijeti iz Mlina pet litara. Nije pošla jer je bilo strah, ali nam je donijela iz Grada. Popodne smo pročitali obavijest da se pritegnu rubineti jer će danas doći voda. To nam je svima najvažnije, ali od toga ništa. Prije par dana četiri majstora iz Elektrojuga su se javila dobrovoljno da pođu u Komolac popraviti električni vod koji je granatama uništen. Odma se pucalo na njih, pa su dva poginula, a dva teško ranjena. Sada smo na radio Dubrovnik slušali gradonačelnika Poljanića. Opet se vode pregovori s vojskom da se deblokira luka Gruž i povuče vojska s dubrovačke općine. Izjavio je da Zvekovica izgleda žalosno, popaljena i uništena, te da je na Grudi bolje stanje, a također i gornja strana Konavala. Čilipi su jako stradali. Točno stanje će se znati kada se obiđu sva sela, jer do sada to još nije dozvoljeno. Vješto se prikriva da je vojska zauzela cijele Konavle uključujući i Zvekovicu. Karmen nam je ipak donijela vodu iz Grada, a ovdje je došla cisterna pa su se ljudi skoro potukli za uzet par litara vode. Obroci su sve siromašniji pa mi jedemo u sobi ako što kupimo.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.