Ratni dnevnik tete Anke 6 dio

09. listopad

Jutros oko šest sati Pero, Stijepo i Nikša su pošli u Mline. Vratili su se oko podne puni dojmova i doživljaja. Puca se stalno. Pošli su autom u donje Mline, jer su znali da najviše pucaju po autima po magistrali. Bilo je još rano pa su bez problema došli u donje Mline, a zatim pješke na Trgovište. Kuću su našli kako su i ostavili. Nešto hrane se pokvarilo. Nema struje pa se frižider po malo otapa. Telefon još radi. Tada su sišli opet u donje Mline, pa pored hotela krenuli u Zavrelje. Auto su ostavili dobro zaklonjen. Stijepo i Nikša su pošli do svoje kuće i baštine, a Pero u selo da vidi jesu li koze i kokoši žive, te da ih nahrani.

Prošao je sve to ispod međa da ga s brda ne ubiju. Selo je pusto, sve kuće zatvorene, a nigdje nikoga. Mitraljez s brda ih je stalno gađao, tako da su Stijepo i Nikša jedva pobjegli preko Beterine, pored kuća na Kozarini, a Pero je bježao niz ulicu. Nije uspio nahraniti kokoši. Gnijezdo puno jaja a mi u hotelu gladni. Ali važno je ostati živ. Mitraljez je zapucao kada je došao ispred kuće Ante Barišića. Metak je pokupio pored sebe još je bio vruć. Zaključio je da gađaju rijetke aute koji naiđu magistralom. U kućama i oko kuća nema nikoga.Ohrabrio se i pretrčao magistralu te niz ulicu sretno stigao u Mline. Donio je bidon vode i neke sitnice iz kuće. Ipak je zadovoljan što je bio i sve to doživio.

10. listopad

Jutro je prilično mirno. Opet smo šetali uz more i donijeli bocu vode. Pošli smo u spenzu (autobus nas vozi u Grad besplatno, samo treba pokazati izbjeglički karton). To nam je bilo ponižavajuće pa smo u početku plaćali, ali kada smo vidjeli da naši mnogo bogatiji ljudi to koriste i mi smo. Svratili smo u Suzi i Aca i kod njih i objedovali. Napokon malo domaće juhe i lešo mesa. Oni nas zovu i rado prime kao da smo najbliži rod. Popodne sam imala krizu, uhvatila me tuga pa nikako nijesam mogla prestat plakat. Šetali smo dugo uz more, pa je u veče sve bilo u redu. Pero ima strpljenja sa mnom. Danas slušamo na radio da je u Dubrovnik došlo 10 – 12 tisuća izbjeglica iz okolice. U Marini u Rijeci dubrovačkoj napravljena je šteta od oko 35 milijuna DM. Uništeno je šesnest stranih jahti (jedna vrijedna 3 milijuna maraka). Jedanaest osoba srpske nacionalnosti privedeno je u MUP. Jučer smo čuli da je na Ilinoj glavici stradalo jedno dijete, snajperisti. Cavtat je potpuno izoliran osim morem, a i morem kruže ratni brodovi. Nemaju hrane ni vode a vojska i četnici su već zauzeli Zvekovicu te je dobrim dijelom zapalili.

11. listopad

Danas smo pošli u Grad. Moji su se smjestili u rodice Keti, pa smo ih posjetili. Bili smo i u Adele. Dobro su ali se svi vrlo teško snalaze za vodu. Sve su veći redovi na cisternama. Žao mi je da nemam fotoaparat, da ovjekovičim tu tragediju. Za WC donose more u brokama. Danas smo se napokon javili Nikoli i Maristelli preko Crvenog Križa, a onda smo pošli i u Radio klub pa i tamo dali poruku. Vjerujemo da će bar jednu dobiti. Odlučili smo da sutra mi dvoje pođemo doma da vidimo kako je i da očistimo frižider jer će se usmrdjeti kuća. Još vjerujemo da ćemo se za par dana vratiti.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.