Ratni dnevnik tete Anke 5 dio

06. listopad

U hotelu smo saznali da su sinoć napali Ploče. Poginula su dvojica civila. Jutros smo na Misi na recepciji. Danas je Gospa od Rozarja. U hotelu je jako puno ljudi iz Konavala i Župe. Nadam se da neće bombardirati i ove hotele. Uprava hotela iseljava najgornji kat zbog sigurnosti, ali ove se porodice opet vraćaju, jer i u drugim hotelima nema mjesta.

07. listopad

Još nemamo struje i vode, a telefon samo za gradsko područje. Vodu, odnosno more za wc, donosimo u bidonima iz hotelskog bazena. Danas sam saznala da su moji sa Žala došli u Grad kod rodice Keti Kojaković. Saznali smo također da je Ivo Dimnić (Nanin brat) zarobljen. Ne zna se gdje je odveden. Prošlu noć se strašno tuklo po Cavtatu iz minobacača i topovnjače s mora, te mitraljezima. Razoreno je mnogo a gori ispod Mauzoleja. Još čujemo da od Srebrenog do Cavtata pucaju teškim oružjem. Toliko bi se željeli javiti Nikoli i Maristelli ali ne možemo na nikakav način. Pero se i danas nada da će nam Bog pomoći. Bogu hvala da u hotelu imamo dva obroka. U jutro čaj i dozu meda s dvije fjelice kruha. Oko tri sata popodne toć s prilogom i kruh. Od ljudi koji imaju radio saznajemo da danas popodne tuku priobalje: Mline, Plat i Cavtat, a bombardiran je i hotel Albatros u Cavtatu. Topovima tuku luku Gruž (gledali smo) a avioni visoko nadlijeću. Čekamo hoće li i nas iako smo pod zaštitom Crvenog Križa. Pogodili su opskrbni centar u Mokošici. Poginulo je devet civila, a više ih je ranjeno.

08. listopad

Dvije noći smo ja i Pero spavali u sobi, jer oni spavaju u skloništu. Ujutro u šest sati je smjena, mi odlazimo a oni spavaju. Treću noć smo proveli u TV sali na foteljama. Najgore je to što je zahod u hodniku zatvoren (začepljen) pa kuda na WC?. Tako sam taj dan od podne, kada sam se pomokrila u parku, nijesam imala gdje cijelo popodne i cijelu noć. Tek u zoru opet u park. Sve ove dane spavamo u robi. Skinemo samo cipele da brže pobjegnemo ako počne bombardiranje. U jutro ustajemo u pet i po sati, jer legnemo čim se smrkne (nema struje). U veče nabavimo jednu litru vode, pa se u jutro vanka umijemo. Onda pođemo prošetat do plaže ispod hotela “President”, gdje smo otkrili jedan rubinet da ima vode. Tu se Pero i obrijao, i oprali smo noge. Nosimo najlon kesu i bocu da bi uzeli malo vode da u toku dana popijemo. Danas se ne puca. Jutros smo se javili Acu telefonom pa nas je došao vidjet. Pero, Stjepo i Nikša su se dogovorili da sutra pođu pregledat kuću. Ja sam još u šoku pa ne mogu. Obišli su nas gardisti. Pregledali su aute i oduzeli oružje ako su našli, a pregledali su i sobe. Uhvatili su Vlajka Maleševića, on ima kuću u Župi, a ovdje je s porodicom. Tražili su i Savića (ne poznam ga). On im je pobjegao. Sutradan je Pero sreo Vlajka u Župi. Danas je organizirano da brodom u Split otputuju teži bolesnici iz bolnice i žene s malom djecom kod svoje rodbine. Tako se u hotelu nešto ispraznilo pa smo mi dobili sobu. Došao je Aco i donio nam termos kafe, jednu litru prokuhane vode (jer je već počela epidemija) i deset litara soka, kojega je već teško nabaviti.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.