Pogibija heroja Miljenka Bratoša IX dio

Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA

izjave Bara Asanovića, od 18. svibnja 1992. godine II dio

Već u momentu parkiranja ove „Škode“ nadolazilo je jedno vozilo iz pravca grada marke VW „Golf“, bijele boje, dosta brzo, koje je imalo upaljena svjetla, koje se nije na pokazivanje od strane vojnika sa desne strane zaustavilo, već samo pomalo smanjivalo brzinu dok se nije našlo u razini vojnika lijevo i vojnika desno. Došavši u tu razinu vozač „Golfa“ je nastavio, nezaustavljajući se i povećavajući brzinu, kretati u pravcu hotela „Belvedere“ odnosno „Argentina“ – „Excelsior“. U istom momentu povećanjem brzine od strane vozača „Golfa“, vojnik sa lijeve strane Škobalj Džemal je počeo da viče „Stoj, Stani“ a kako je ovaj vozač nastavio kretanje Škobalj je kleknuo na asfalt i sa automatskom puškom počeo pucati u dno automobila. Mislim dno automobila iz razloga što je automat bio u položaju takvom u rukama Škobalja da je cijev išla u pravcu donjeg dijela automobila. Nakon toga je uslijedio rafal, a odmah zatim i zaustavljanje „Golfa“.

Po ispaljivanju, a nakon zaustavljanja „Golfa“ Škobalj je pritrčao do automobila, otvorio vrata vozača, glasno govoreći „pogodio sam svog zapovjednika“, točno se riječi ne sjećam, da li je rekao pogodio ili ubio. Škobalj je zatim pozvao mene, pa sam ja pritrčao automobilu, kako bi pomogao da izvučemo povrijeđenog iz istog.

Ja sam u vozaču prepoznao Bratoš Miljenka kojega osobno znam iz viđenja, ali nisam imao nikad sa njime bilo kakove razgovore ili kontakte. Znao sam da je načelnik SNO-e SO Dubrovnik. Kad sam pomagao, nakon poziva Džemala, vađenje iz automobila pok. Bratoša, Bratoš je bio naslonjen na sjedište, ruku spuštenih uz tijelo i glavom malo pognutom naprijed od naslona glave. Isti je bio obučen u maskirnu uniformu. Na desnom sjedištu, sjedištu suvozača, nije se nitko nalazio niti je što bilo, a koliko sam vidio, jer je bio mrak, i jedino svjetlo bilo je svjetlo automobila koje se pali otvaranjem vrata vozača ili pak suvozača, dok je na zadnjem sjedištu bio „šat – gan“. Za pasom na kaišu pok. Bratoš je imao u futroli pištolj „Zbrojevku“, a pozadi na polici ispod zadnjeg vjetrobranskog stakla bili neki dokumenti. Mjesto gdje je bio ranjen nisam mogao vidjeti, a zbog brzine, mraka, i pokušaja da što prije dođem do bolnice, nisam se zagledavao gdje bi mogao biti ranjen pok. Bratoš. Odmah sam otišao do svog automobila na parkiralištu, koje je od mjesta zaustavljanja „Golfa“ Bratoša bio udaljen 50 metara, stavio sam ga u položaj ležeći sjedište suvozača kod mene, ispravljam se, preklopio sam naprijed sjedište suvozača prema prednjem vjetrobranskom staklu i uz pomoć Škobalja, Sertića, Medija i mog sina smjestio na zadnje sjedište pok. Bratoša, stavljajući mu noge na preklopljeno sjedište suvozača. U tom položaju pok. Bratoš je ležao na svojoj lijevoj strani gdje se rukom držao, a isti je ruku držao na desnoj strani u predjelu stomaka. Odmah sam krenuo sa pok. Bratošem prema bolnici „Sv. Vlaho“ na Medarevu, dok su moj sin i Medi Tonći ostali da me čekaju skupa sa Škobljom i Sertić Ninoslavom.

Tokom puta mi je pok. Bratoš rekao: „Vidiš, ja izdao zapovjed, pa me moji ubili“. Ja sam mu na ovo njegovo kroz razgovor, koji je trajao sve do 20 metara ispred bolnice, rekao: „dobro, kako se niste zaustavili kad su vas zaustavljali“. Pok. Bratoš je nešto rekao u smislu „ne znam ni sam“. Dolaskom u bolnicu ja sam izašao iz automobila i tražio pomoć prema prijemnoj ambulanti, nakon čega su odmah sa nosilima, kolicima izašla dva medicinska brata iz bolnice, koji su skupa sa mnom na kolica postavili pok. Bratoša. U prijemnoj sam se kratko zadržao dok sam pomogao staviti na stol pok. Bratoša, a zatim sam se vratio do automobila kako bi otišao po sina i Tonća Medija, da bi otišao na spavanje. Dolaskom u automobili primjetio sam na podu između prednjih sjedala i zadnjeg sjedišta pištolj marke „Zbrojevka“ ČZ, kojega sam vidio na pasu kod pok. Bratoša. Ovaj pištolj je izgledao kao ČZ i nisam siguran sto posto da je to bila ČZ ali je oblik sličan istoj. Dolaskom na parkiralište gdje sam ostavio sina i Medi Tonća ja sam navedeni pištolj predao – stavio na sjedište zadnje automobila u kojem se kretao pok. Bratoš gdje se nalazio i „šat – gan“. Ovo stavljanje pištolja vidio je moj sin i Medi Tonći, kao i Škobalj i Sertić, time što sam Škobalju napomenuo da ništa ne diraju do dolaska policije, odnosno ekipe koja će izvršiti uviđaj. Nakon toga ja sam još nadodao Škobalju i Sertiću da ako bude kakvih nejasnoća glede samog događaja oko ranjavanja bratoša, da me mogu pronaći preko Čengije Eduarda. Istom zatim skupa sa sinom i Tonćom ja sam otišao spavati. Više nemam što izjaviti, a sve što sam izjavio je istina.

 KRAJ SERIJE

Series NavigationPogibija heroja Miljenka Bratoša VIII dio

Comments are closed.