Ratni dnevnik tete Anke 20 dio

10. studeni

Sinoć smo opet legli u robi oko ponoća. Jutros smo se za sreću ranije probudili, tako da sam do sedam sati uspjela donijeti more iz bazena za banju, a Pero nije dobio vodu za piće. Pomela sam i sobu, jer je bila puna stakla. Baš sam mela balkon kad je opet počelo, najprije po Srđu, vidjeli smo kako dimi, a odma i oko nas. Pobjegli smo u sklonište, a puca sve jače. Za doručak smo uzeli samo kruh i margarin, iako je kuhan i čaj. Gledamo što prije pobjeći iz restorana. Za objed sam skuhala juhu, pa nam je dobrodošla. U međuvremenu su još neke granate pogodile naš hotel. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 19 dio

  1. studeni

Sinoć smo s balkona gledali dvije topovnjače iza Grebena. Nešto prije toga kružili su avioni, tako da smo dobar dio večeri bili u skloništu. Sa topovnjača se pucalo, ali ne dugo, pa je i ova noć protekla mirno. Sada čujemo mitraljez, ali to nam je normalno. Mi više iz hotela ne izlazimo. Izgleda mi da se i Pero straši, više ne zove u šetnju, a trebali bi i u kupovinu pa on neće, a onda neću ni ja. Jučer mi je jedna Konavoka kupila štrucu kruha, a danas sam zamolila Mariju Crnčević da mi kupi margarin i ako nađe beškot. Stomak mi je slabo, jer više nema ni bijele kafe, ni zeleni, ni voća, NIŠTA. Jučer je u skloništu jedna cavtajka samnom podijelila kikaricu kafe. To je prvi put u ratu da pijem kafu iz kikarice. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 18 dio

  1. studeni

Opet nas budi sirena za prestanak opće opasnosti (mislim da ni oni koji s njom upravljaju ne znaju kada koju upotrebiti). Jutro je kišovito. Pero i dalje kašlje, pa od danas neće da pije nikakve lijekove, jer mu ne pomažu. Jučer nam nije došla cisterna s vodom, a neće ni danas. Nemamo još nego čašu vode. Nema ni kuhanja, pa su jutros mlijeko u prahu kuhali umjesto vodom, morem. Za objed imamo po jedan sendvić. I tako je dobro, imamo krov nad glavom, moramo izdržati. Jučer nas je pozvao Drago Moravec da dođemo malo u njega. Oni su u Gradu kod kćeri. Jutros sam bila u pošti. Naša pošta i osoblje je preselilo na Babin Kuk. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 17 dio

  1. studeni

Jutros smo spavali do sedam sati, a onda čuli sirenu, koja označava prestanak opasnosti. Jutros ljudi obilaze da vide gdje su padale granate. Iz našega hotela se vidi oštećen krov na hotelu “Plakir”. Na našemu balkonu ima jedna rupa od gelera na persijani. Slušali smo radio, pa je rečeno da je sedmero ljudi ranjeno. Jutros je telefonirao Aco, pa je bio kod nas i donio nam zimske robe i šest litara soka. Pozvao nas je sutra na objed. Od kada su Suzi i Petar u Nikole on se još više brine za nas. Od danas popodne nitko se više ne smije voziti osobnim autom. Na Srđu smo vidjeli dim, a to znači da gađaju i Srđ. Evo opet oko 11 sati sirena označava znak opasnosti. Čujemo rafale iz mitraljeza iz pravca Gruža ili Rijeke dubrovačke. Za sinoćni napad smo čuli na radio, da se tuklo po širem području Gruža i Lapada. U Gružu je pogođena robna kuća “Srđ” i tvornica “Radeljević”, te mnoge privatne kuće. U Lapadu je jedna kuća izgorjela, a kako sam jučer napisala stradali su i hoteli. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 16 dio

  1. studeni 1991.

Danas su Svi Sveti. Lijep sunčan dan. Ujutro sam pošla u Lapad da kupim štogod hrane ako bude. Iz autobusa sam vidjela Konvoj kako odlazi iz luke Gruž. Pero ih je slikao iz hotela. Danas se ne puca ali se preporuča ljudima da ne izlaze bez potrebe te da se ne kreću sredinom ulice. Jutros je u butigi bio veliki red, jer se moglo kupiti po jedna kokoš ili juneće jetre. Kruh je poskupio, bio je 17, a od danas je 23 dinara štruca. Sami smo napravili lumin, a kupila sam ulje pa ćemo sutra, na Mrtvi dan upaliti lumin za naše mrtve. Ove godine ne možemo na groblje. I danas je u podne Misa na recepciji. Za objed smo imali juhu, orhan prigani s patatama i kiseli kupus. Odlično. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 15 dio

30. listopad

Sinoć oko osam sati čula sam jače detonacije. Jutros je radio javio da se opet pucalo na Rijeku Dubrovačku. Jutros rano sam skuhala čaj za Pera, pa pošla autobusom u Robnu kuću kupiti kruh a i nešto odjeće. Više ništa nema za kupiti. Sve se rasprodalo. Police su prazne. Prije par dana sam u Gradu kupila đemper i za sada nam je dosta. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 14 dio

28. listopad

Noćas smo opet dugo razgovarali s Nikolom. On nama ispriča što je vidio i čuo na televiziji. Još nije uspio vidjeti našu kuću. Sinoć su nam bili u posjeti Katica i Ivo Vlašić, pa nam je brže prošla večer. U istom smo hotelu smješteni. Pero se malo prehladio, ali jutros je bolje. Iako je treći dan primirja, neprijateljske snage pucaju iz lakog oružja, te su bolje učvrstile položaje. Zapalili su Gornji Brgat i crkvu sv. Ane, koja je sagrađena 1348., a obnovljena 1912. godine. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 13 dio

26. listopad

Jutro je vedro. Primirje se poštuje pa se ne puca. Crveni Križ preko radija obavještava da se prijavi tko hoće otputovati iz Grada može u svim pravcima. Pošli smo u Grad da se prijavimo. Tamo je masa svijeta. Pero neće da čeka nego je pošao u Adele, a ja sam ostala. Izgleda da nitko neće ostati u Gradu. Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 12 dio

23. listopad

Počeo je novi dan uz preporuku da ostanemo i dalje u skloništu. Sve je slično kao i prethodnog dana. Uznemirena sam jako pa ne pišem pojedinosti. Danas je napadnut i stari dio Grada. Pogođena je Muzička škola, Muzej Rupe, i neznam što još. Pero ponekad malo izađe pred hotel, a ja se strašno bojim i pretežno sjedim u skloništu.

Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 11 dio

21. listopad

Jutro je osvanulo tmurno i kišovito. Ne čujemo da se puca, a oko sedam sati svirala je sirena za prestanak opasnosti. Ne možemo nikud iz hotela jer pada kiša i strašno je zahladilo. Noćas je zvao Nikola pa smo dugo razgovarali. Sigurno i on osjeća da nam je to velika podrška.

Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 10 dio

19. listopad

Zaključili smo da je u Gružu opasno, a na brodu vrlo stroge kontrole, pa smo jutros vratili karte i ostali u hotelu. Pero je opet sretan jer ne putujemo, putovao bi samo radi mene. Suzi i Petar su u 11 sati stigli u Rijeku. Noćas je opet zvao Nikola. Sve sam mu objasnila pa je shvatio zašto još nijesmo došli k njima.

Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 9 dio

17. listopad

Jutros smo obavili sve pripreme za odlazak, ako puste Pera, jer muškarci od 16 – 60 godina ne smiju nigdje otputovati. Uz brod kontrolira policija, i traži osobnu iskaznicu. Putuje i Suzi sa sinom Petrom. Sinoć je opet zvao Nikola pa je zadovoljan jer dolazimo. Dao nam je adresu prijatelja u Rijeci, a on će doći po nas. Kupili smo karte i tu noć prespavali u Suzi. Brod je trebao krenuti u 14 sati. Međutim uzalud smo čekali.

Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 8 dio

14. listopad

Jutros slušamo na radio da se opet puca na Zvekovici. Noćas je uz dozvolu trebao uploviti brod s predstavnicima Crvenog Križa BiH. Htjeli su evakuirati bolesnu djecu koja su još uvijek u Cavtatu, u Tihi gdje imaju svoje odmaralište. Međutim, brod je iz Mljetskog konala vraćen natrag. Jučer popodne su bili doma Made, Stjepo, Nikša i Luko. I oni su pošli da očiste dubinski frižider, pa su nam rekli da češće pucaju iz mitraljeza s brda.

Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 7 dio

12. listopad

Pošli smo prije šest sati. Čim smo došli u donje Mline čuli smo pucanj s brda. Ostavili smo auto ispod međe i pošli uz ulicu. Bez problema smo došli do kuće. U kući je sve u redu samo se već osjeća smrad mesa i ribe koje je bilo pohranjeno u dubinskom frižideru. Našla sam vode u bidonu pa sam očistila frižider, te sve pokvareno bacila u vreće od smeća. Vreće smo nosili u auto da bi bacili u Orsuli. Nešto teletine 7 – 8 kg. vidjela sam da vrijedi pa sam u bursi odnijela s nama. Pregledala sam i mali frižider, te ga očistila. Našla sam malo vode u teći, te skuhala kesicu juhe pa u termosu odnijela sa nama u hotel.

Read more »

Ratni dnevnik tete Anke 6 dio

09. listopad

Jutros oko šest sati Pero, Stijepo i Nikša su pošli u Mline. Vratili su se oko podne puni dojmova i doživljaja. Puca se stalno. Pošli su autom u donje Mline, jer su znali da najviše pucaju po autima po magistrali. Bilo je još rano pa su bez problema došli u donje Mline, a zatim pješke na Trgovište. Kuću su našli kako su i ostavili. Nešto hrane se pokvarilo. Nema struje pa se frižider po malo otapa. Telefon još radi. Tada su sišli opet u donje Mline, pa pored hotela krenuli u Zavrelje. Auto su ostavili dobro zaklonjen. Stijepo i Nikša su pošli do svoje kuće i baštine, a Pero u selo da vidi jesu li koze i kokoši žive, te da ih nahrani.

Read more »